Poezija, Milorad Popović

Poezija, Milorad Popović



Samoubistvo

                   Marini Cvetajevoj



I ptice mogu predskazati smrt.
Zlatasta sjenka konjske balege
sleđena je.
Jutro se ne osvrnu na vrbu.
Jutro na kraju.
Prva ratna godina.
Tvoj posljednji glas.
Pucanj.

U Jelabugu se zvijezda
izgubi.
U ribnjaku.
I razvedri rosnu poljanu
beskrajne stepe



Melanholija




Svi će me izdati i
ostaviti
gordog mračnog i
ostarjelog.
Ismijaće me
prljavog i prevarenog.
Ti ćeš me pratiti.
Ženstveno.

Sunce će se izgubiti
suncokreti će glavu okretati
vrane će se smijati
šavovi na lobanji će pucati
ledeni plač u tamnicama ću
slušati.
Ti me nećeš ostaviti.
Melanholijo.

Divno žensko ime.



Izgnani pjesnici



Rođeni, kako su vas progonili
u provincije, gdje sjenke
jednostrano se zgusnu
ko maslinovo granje.

Kako su vas samo precjenjivali
kako su vas snažili
kako samo nijesu znali da riječi su vjetrenjače
koje se okreću u pravcu povijenog žita
i mijenjaju svoj oblik
posve sličan vodi.


Izvornik: Sizifo.de

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".