Dogod putovah dalje u zlatna carstva,
dotle mi pred okom bjehu dobre zemlja i kraljevstva;
obiđoh tako mnoga zapadna ostrva ta,
što su ih bardovi vjerno držali za Apolonova.
Počesto slušah o duljini toga prostranstva,
kojima veleumni Homer vladaše poput suverena;
Dotad ne uplovi takva divota u moja čuvstva,
dokle ne čuh drski i gromki glas Čepmena:
Tad osjetih se poput kakvoga nebeskoga vidioca,
kojemu je u vidno polje uplivala nova planeta;
Ili nalik silnome Kortezu dočim je orlujskoga pogleda,
motrio na Pacifik — i kako mu družina sva,
s divljom slutnjom međusobno se zagleda,
u tišini zureći u vrh Darijena.
1816.
Presložio sa engleskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić
