KASTELOVE I MITOLOŠKE DUBINE MEDITERANA*
Kao
prevoditeljica poezije Borisa Jovanovića Kastela dugo vremena bila sam
obuzeta magijom njegovih stihova bez
izuzetka veznih za more i Mediteran.
Boris Kastel (1971) je crnogorski pjesnik i esejista
mediteranske
orijentacije. Ali iznad svega, on je
pjesnik koji je zaronio u dubine ne samo mora nego i u
ponore duše tražeći sebe i svoj rodoslov. On je izvrstan poznavalac povijesti
i mitologije Mediterana. Stoga
će čitalac ovdje susresti mnoštvo mitoloških božanstava
i toponima. More je
magičan prostor u kojem nebo i zemlja trepere u pjenušavoj povijesti i
već u prvim pjesmama more se otvara sa svim svojim značenjem kao u pjesmi
Neposlato pismo
Veneciji. Venecija je čipkana istorija, a u
moru ćete naći fosile mudrosti / šminkani slavom, amfore, dojke/u mreži dlanova, maske jastva...
Postoji
ogroman broj studija i kritika napisan o Borisu Kastelu.
Ono što je obilježje njegove poetike je
metafizička spoznajnost života, vječna metamorfoza
života koja se neprekidno odvija
u njegovom pjesničkom
svijetu kao u pjesmama: Kako sam postao maslina, Kako sam postao čempres. Možda ovo
najbolje ilustrira pjesma Sipa u
kojoj se pjesnik oženio sipom: Sa sipom u
naručju/iz mora
izranjam nag, /škrge na vratu
i rast peraja/od požude ne
primjećujem./Penjem sa na
brod kojim oplovih/neznane vrtove
arhipelaga./Okružen mrežama
i ljušturama korala, /iz palube /pišem vjerenici o svakom otoku
ponaosob,/nastanku, tabulama
carstva, flori,/novčićima sa profilom
imperatora/da pokrije
bradavice u gradu/van granica maslina i palmi
gdje me/već sjutradan
očekivala uzalud./Noć pred
polazak, u posljednjem pismu/htjedoh joj
izreći poštovanje i žaljenje,/moliti za
oproštaj što se vjenčah sipom./Dvije
geografije tijela spoznasmo,/strast, vino i
cigarete/u morskoj dami/otrovno mastilo pretvoriše u so./Od obećanog pisma već bivšoj
vjerenici/ostade samo
bjelina hartije/a tinte od sipe
u naručju više ni za lijeka.
Ova poezija o
imaginarnim i stvarnim plovidbama i
zaronama u mora, prebogatim
civilizaciskim ostacima, duboko je sugestivna i budi
u nama izvorni osjećaj punoće
i plodnosti jer je život izvorno formiran u moru i, kako je naše tijelo uglavnom
voda, onda su more, školjke i morske
zvijevzde naše majke, braća i sestre, kako ih već imenuje pjesnik. Metamorfoza života
iz mora na kopno kod Kastela se odvija samo kada je uključena
mediteranska vegetacija, pa tako on postaje maslinom, čempresom
ili smrekom.
Njegovi stihovi zapljusnuće vas mirisima Mediterana u svoj svojoj
raskoši, bogatoj istoriji i mitologiji ali i vatrama pjesnikove žilave borbe za
opstanak. Vrlo često u ovoj poeziji dešavaju se preobražaji svjetova tako
da, recimo, morska peraja na kopnu čudom postaju naši razlistali rodoslovi što
ovoj njegovanoj poeziji, nezavisno od mora i obale, itekako pristoji.
Iako se u prvom trenutku čini da ova čudesna poezija ima čudnu
sintaksu, kad jednom prihvatite
ritam (glagol je na neobičnom mjestu), shvatićete da je to Kastelov prepoznatljiv
stil pjevanja odnosno
slikanja likova i lirskih opisa
u očekivanju posljednje riječi koja će vas preplaviti i iznenaditi.
Žena
je uvijek prisutna u poeziji Borisa Jovanovića Kastela
kao neizbježna i poželjna erotska danost:
kao ljubavnica sa grudima u obliku mandarina ili kao djevojka
koja ne može prepoznati značaj mora jer More te jedino poznaje/a da to i ne znaš ili kao intelektualka
koja je zaboravla na erotsku
ljepotu, ili kao
dragocjena prostitutka, ali i kao ugledna i brižna majka ili sestra.
Brojna su imena
pjesnika i mislilaca modernog vremena ovdje prisutna, kao Kavafi, Seferi, Borhes, Čomski, Njegoš,
zajedno sa antičkim kao što su Homer, Aristotel, Demosten
i drugi.Pjesnička sinteza živog i neživog svijeta očituje se kroz simbole mora, podmorja i morskog brijega, s
valovima, pjenom, morskim zvijezdama, potopljenim jedrima, čempresom i
maslinama, ali i imenima koji označavaju savremenu i drevnu
civilizaciju. Gdje god da
ide, Boris Kastel nosi more sa
sobom. Njegova poezija nije lagana, već
duboko filozofska, pa nakon
čitanja ove poezije kroz snažne pjesničke slike dobićete dio njegovog čudesnog
pjesničkog mora.
Ovakve
vrijedne knjige približavaju civilizacije, a prije svega kulture naših dvaju zemalja, crnogorske i
makedonske.
Lenče Miloševska
* Povodom objavljivanja
izbora iz poezije crnogorskog i
mediteranskog pjesnika Borisa Jovanovića Kastela Čekaju li nas brodovi (Чекаат
ли бродовите) na makedonskom jeziku
u izdavačkoj
kućI Nova iz
Bitolja 2018. godine a esej
je pročitan na promociji Kastelovog izbora i opusa u Centru za kulturu u
Bitolju 7. jula 2018.
