Od podruma do groba, Milovan Kljajević






ROMANTIČNI MAGARAC


Najbolje sam se snalazio
U mraku, ulicama od vlage
Otuda svuda po meni
Korov, a na duši paučina
Koja se širi poput zaraze
Obuzima slova, riječi
Pa prelazi na misli
Koje erodiraju u stihove
Dok ključaju u meni

A pokrenula si je ti
Da moram poput bjegunca
Brisati tragove iza sebe
Ne bi li me sustigla
I napravila od mene
Još jedan odron
U nizu
Odron



DEMONSKA


Oprao sam zube prije sna
Kao i svako veče
Izglancao nekoliko riječi
U stihove, otisnuo se
Na svoj stari ležaj
Pa se pokrio čežnjom
Zarobio u bezdan želja
Koje su me porobile
Dok žvaćem strahove

Rastjerao sam tri gavrana
I jednu lastu tačno u ponoć
Ali doći će i sjutra
Uvijek tačno u minut
Kad san pada na oči
Tad dođeš I ti
Nekad lasta, a sad vrana
Pa me podsjetiš
Kako smo prošli i ti i ja
Ne ostavivši za sebe
Iznad kreveta hvatač snova
Ni bunar želja u polju
Ostalo je samo kotrljanje...



PRELAZAK


U zaboravljenom podrumu
Sa zidovima od magle
Lepršaju strahovi i drhte
Dok se iz ponora čuje jecaj
Koji sve više obuzima
Svaki korak
I briše sve što se nekad
Moglo zvati ljubav
Dogorijeva misao i dah
Ispod siline želja i nadanja
Poput zalaska Sunca
Dok bjesne gromovi
Po ravnim poljanama
Gdje je nekada rađalo žito
Uveo je najljepši cvijet
A stope su mi teške
Dvije betonske ploče
Spomenici!
Zato groblje ne posjećujem
Spustim se povremeno
U zaboravljeni podrum
Gdje čujem tvoj vrisak
Okupam se maglom
Pa izađem svjež
Iz podruma u grob...



Milovan Kljajević, student ekonomije, počeo je da piše poeziju sasvim slučajno, tačnije čudnim spletom okolnosti. Kako u životu ništa nije slučajno tako je i Milovanu samo trebao okidač i da njegov talenat oživi i zablista u punom sjaju, a u ovom slučaju vino je bilo okidač.

Kako sam kaže, piše da bi našao svoju prvu, davno izgubljenu pjesmu i neće stati dok je ne pronađe, mada je obišao sva smetljišta i nema je nigdje.

Od januara 2021. poetski je urednik Vavilonske biblioteke.



Prethodni Post Idući Post