 |
Malo pažnje jedan na drugoga obratismo za života
ali smrt nas načini prijateljima. Tvoja dakako, ne moja.
Ja umirem polako; još uvijek unižen sam
lukavošću države koja me drži nesposobnim
(srećniče) za povlasticu tvoje počasti.
Sad zavidan slušam o tvome podvigu,
žaloban, nad tvojim posjednut pjesmama.
U tuzi koja čudom od stranca prijatelja stvara,
"postradalom u udesu u ratnoj službi".
Sve, sve, samo nesreća? Prijateljstvo usjaji
sveopštu peć, nemirne i bezbrižne moći
koja bubnja o nas među zidovima
u osvijetljenoj tami sve do sitnih ura.
Umro si na čudan način. Krv tvoja mi je na rukama.
— Ruka se povija, blijeda ruka našeg vijeka,
srce prestaje da pogleda, šta li to uradismo?
Samo nadolazeća smrt nas može učiniti prijateljima.
Ali oklijeva (hitra duša) u grotesci inačeći
s prahom umorene. Preuzmi svoje obličje
radi budućnosti koju su ovi stranci ovdje
zamaglili, odbacivši je sa užasom i hrabrošću.
Alun Luis (1915-1944) bio je velški pjesnik, stradao u Burmi, u toku Drugog svjetskog rata.
Naslovna slika Vojnici Velsa u Burmanskom ratu.
Preslovosložio sa američkog engleskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić
