Hyperborea | Kulturna čitanka

* Sviće, a Anika Vukašinova još nije sklopila oči. Stoji na prozoru nepomična kao sova. Plavo svjetlo udara joj u grube crte lica. Tamne okrugle oči i

Otići na jug s kostima još uvek punim zime Autobusima koji kasne, kolekcijom neponištenih karata, S gorkim ukusima opijata istorije Još juče se s prijate

Nesreća je moja u tome što sam vjerovao da je Jugoslavija jedna, jedinstvena. Pisao sam mnogo i objavljivao u dalekim, nepoznatim, istočnim krajevima, u Sr

<b></b> <b><b></b> MALO ZELENO MORE</b> Malo zeleno trinaestogodišnje more Hteo bih da te usvojim Da te pošaljem u Joniju na škole Da naučiš mandarinu i pelen Malo zeleno trinaes

<b></b> <b> БОРЧА БЛУЗ </b> ********************************************************* Радовала си се плановима, Мојим длановима на теби, Брзини нашег стапања На јастук

<b> Morningsajd Hajts, juli</b> Izmaglica. Tri se studenta violista ukrcavaju na bus. Tandrču pikameri. Zrnasta je svjetlost. Pokorica znoja kao temeljni premaz i

I  Ništa više ne prekida ćutanje ostavljenosti. Preko tamnih prestarelih vrhova drveća oblaci se vuku naprijed i ogledaju u zeleno-plavoj vodi jezera,

<b> Izgled</b> <b></b> <b></b> Čaplja daje izgled rijeci. Mjesec je obris noći. Nebo lik je vječnosti. Snijeg bjelini. Pčele su meda odraz. Osa je oblik bola. Klovn ima zabave odraz

"Čisto tvoje blago ime, čisti tvoj krhki život, pčele, sjene, vatra, snijeg, tišina i pjena, pomiješani sa čelikom i žicom i polenom neka sačine

S Plesa sam trećeg kolovoza devedeset treće odletio u Norvešku vjerujući kako ću se vratiti najkasnije do Nove godine. I tako i bi. Samo sam falio pe

<b></b><b></b><b></b><b> Nova nacionalna himna </b><b></b><b></b> Istina je, nikad nisam marila za himnu nacije. Razmisliš li, shvatićeš da to uopšte nije dobra pjesma. Previše za većinu od nas

Ja znam da ću opet stajati negde, daleko izvan nas, naslonjena na zid u najudaljenijem uglu sobe na četvrtom spratu. Gledaću velikim očima, sa jako u

(odlomak) Sivac Sivac je sitan, dlakav, nežan; a pod rukom mek, mek: reklo bi se vata sama, nigde kostiju. Jedino su mu oči, dva mrka ćilibara, tvrde

Živio je 36 godina u gradskoj kuli Umno poremećen, tako su govorili prijatelji što su ga napustili. Majka mu je svaki dan donosila sirotinjsku krumpir čor

/V. Desnici/ Danima po povratku doručkujem smokve donijete s otoka. Zaboravljam (možda da bi se moglo ponovno sjetiti), svijet se rasprskava pod jezikom s

<b> Teorem o povjerenju</b> Vremenu dati da sasuši bolest, da tišini ulije neizgovorivo u pukotine Okrenut ćeš se mnogo puta i shvatiti da srcem možeš tumarati go

<b> NEDELJA KAD PESNIKOM ON JE POSTAO</b> U iznajmljenom, prašnjavom stanu, u zamračenoj sobi budio sam se samotan. Odluku sam doneo, majci i ocu da se ne vraćam