Želim crvenu haljinu.
Želim da je kratka i jeftina,
Želim da je preuska, želim da je nosim
sve dok je neko ne strgne s mene.
Želim da nema rukave i da je otvorenih leđa
ta haljina, tako da niko ne mora da se dovija
šta pokriva. Želim da hodam dolje
niz ulicu prolazeći Triftija i željezaru
sa svim onim ključevima što blješte u prozoru,
prolazeći gospodina i gospođu Vong što prodaju bajate
krofne u njihovom kafeu, prolazeći braću Gere,
koji rasturaju svinje od kamiona do kolica,
podbačajući balave gubice sopstvenim ramenima.
Želim da koračam kao da sam jedina
žena na Zemlji i da pikiram kako ja hoću.
Želim tu crvenu haljinu jako.
Želim da zapečati
tvoje najgore more o meni,
da ti pokaže kako mi je do tebe sasvim malo stalo
ili do bilo čega drugog sem do onog
šta ja želim. Kad je nađem, otrgnuću je
sa ofingera kao da odabirem tijelo
koje će me dopremiti u ovaj svijet, kroz
vriske novorođenih i uzdahe ljubavničke
i nosiću je kao kosti, kao kožu,
biće to prokleta
haljina u kojoj će me sahraniti.
Preveo Radomir D. Mitrić
