Moja mati nikad ne oprosti mom ocu
što se ubio,
posebice u tako nezgodnom trenutku
i u javnom parku,
toga proljeća
dok čekah da budem rođen.
Zaključala mu je ime
u najdubljem njenom ormaru,
i ne bi ga puštala napolje,
premda sam mogao čuti njegovo lupkanje.
Kada siđoh dolje s potkrovlja,
sa pastelnim portretom u rukama mi,
dugoustog stranca
brkova dostojnih divljenja
velikih očiju braonkaste boje,
pocijepala ga je na komade,
bez ijedne riječi,
i snažno me ošamarila.
U mojoj šezdesetčetvrtoj godini
mogu osjetiti
kako mi još uvijek bridi obraz.
Preveo Radomir D. Mitrić
