Hyperborea | Kulturna čitanka

<b> Ljubavna </b> Dokle se god ljubav ne iscrpi, žudi za snom riječi - očima ljubavnice - ležanju na bijeloj pokrivci, mirovanju u jeziku - dopusti da zbrajam

"Čisto tvoje blago ime, čisti tvoj krhki život, pčele, sjene, vatra, snijeg, tišina i pjena, pomiješani sa čelikom i žicom i polenom neka sačine

S Plesa sam trećeg kolovoza devedeset treće odletio u Norvešku vjerujući kako ću se vratiti najkasnije do Nove godine. I tako i bi. Samo sam falio pe

<b></b><b></b><b></b><b> Nova nacionalna himna </b><b></b><b></b> Istina je, nikad nisam marila za himnu nacije. Razmisliš li, shvatićeš da to uopšte nije dobra pjesma. Previše za većinu od nas

Ja znam da ću opet stajati negde, daleko izvan nas, naslonjena na zid u najudaljenijem uglu sobe na četvrtom spratu. Gledaću velikim očima, sa jako u

(odlomak) Sivac Sivac je sitan, dlakav, nežan; a pod rukom mek, mek: reklo bi se vata sama, nigde kostiju. Jedino su mu oči, dva mrka ćilibara, tvrde

Živio je 36 godina u gradskoj kuli Umno poremećen, tako su govorili prijatelji što su ga napustili. Majka mu je svaki dan donosila sirotinjsku krumpir čor

/V. Desnici/ Danima po povratku doručkujem smokve donijete s otoka. Zaboravljam (možda da bi se moglo ponovno sjetiti), svijet se rasprskava pod jezikom s

<b> Teorem o povjerenju</b> Vremenu dati da sasuši bolest, da tišini ulije neizgovorivo u pukotine Okrenut ćeš se mnogo puta i shvatiti da srcem možeš tumarati go

<b> NEDELJA KAD PESNIKOM ON JE POSTAO</b> U iznajmljenom, prašnjavom stanu, u zamračenoj sobi budio sam se samotan. Odluku sam doneo, majci i ocu da se ne vraćam

Trаjekt, dvа sаtа, i ondа nаjednom drugo godišnje dobа, mesto sа nаjviše sunčаnih dаnа u godini. Puno tаlаsа, morа, do tаmo, ne bih rekаo strаh od pr

<b> RAZGOVOR O ISTORIJI BOLESTI</b><b></b> Konačno znam, velim, zašto ne voliš Cuaronov film “Gravity” i zašto ne voliš roniti. Zašto? Anđeo! Pali anđeo, misliš? Wendersov,