Šta voda zna, Sem Hamil

Što usta poju, duša mora naučiti da oprašta.
U očima stvarnog svijeta pacov je jednako moralan kao i monah.
Srce još uvijek je rijeka,

što ističe iz sebstva, rijeka neprelazna gaza.

Otvara se u uvali

i vraća se u sebe kako plima nadolazi,

i trpi plačevnog gnjurca i soli

neiskazive ljudskosti.

Daleki orao ulazi na rječna usta

ali losos se više ne utrkuje i njegova široka krila kližu
uvis dok ne nestane

u ništini iz koje dopade ovdje. Samo misli preostaju.

U nedostatku orlovske lukavosti ili vrapčje mudrosti,

prema gdje da se okrenem, utapajući tugu?

Ko će znati što drveće već zna, strpljenjem paučjim

mladog javora ili onim što vrba svjedoči?

Neka budem voda. Srce otiče u talasima.

Slušaj što voda govori.

Vjetre, budi prijatelj.

Nova knjiga u izdanju Sumatre!