Dobro je živjeti ukraj vode.
Brodovi promiču tako blizu kopnu
da čovjek može ispružiti ruku
i odlomiti grančicu vrba
što tamo rastu. Konji jarosno jure
niz vodu dolje, diljem obale.
Ako ljudi s broda požele, mogli bi
napraviti laso i baciti ga,
tako da jednog od konja dovedu palubi.
I tako im družbenik postati
na dugom putovanju Istoku.
Sa mog balkona jasno vidim lica
ljudi kako bulje u konje,
drveće i dvospratnice.
Znam šta im je na pameti
kada vide čovjeka što im maše sa balkona,
čiji je crveni auto parkiran ispod.
Gledaju u nj i sebe smatraju
srećnima. Kakav ih je neobičan komad
dobre sreće, misle oni, doveo tik amo, brodu
što se ljulja na putu za Aziju. Godine mučnih poslova,
rmbanja po skladištima, lukama, ili skitnji dokovima,
sve su zaboravljene. I te su se stvari događale
nekim drugim, mlađim ljudima,
ako su se uopšte i desile.
Ljudi na palubi
podižu sopstvene ruke i uzvraćaju mahanje.
Onda zastanu nepomično, držeći se za ogradu,
dok brod klizi dalje. Konji što su
pod drvećem izlaze na sunce.
Stojeći poput konjskih statua.
Gledaju na brod što promiče.
Valovlje udara o tijelo broda, lomeći se.
O obalu. I o glave konjske,
u kojima je uvijek postojana Azija.
Preveo Radomir D. Mitrić
2018.
Izvornik All of Us, 1997, Raymond Carver, Harvill Press
