Alžir, Zuko Džumhur

Alžir, Zuko Džumhur



EL NED 



U podne nastaju orgije svjetlosti i sve se pretvara u usijane bijele i žute linije. 

Na sjeveru su prostrana žala i zeleni vrtovi Sre­dozemlja. 

Na jugu je okean žutog pijeska i kovnica ljutih vjetrova. 

I na Magrebu i na Mašriku su karavanska bes­puća, i satanski vilajeti za pripovjedače drevnih bajki. 

Oaze u Sahari leže kao čiode zabodene u šafranasto platno pijeska. 

Iz okeana pijeska isplivala je čarobna oaza sa hiljadu kubeta, oaza El Ned. 

Male, sirotinjske odaje, mlijeko i meso od kami­la, beduini, buljuci cmpuraste, golišave djece i vizija beskonačnosti što počinje na pragu nomadskog ša­tora. 

Oaza u pustinji obraduje čovjeka kao tačka po­slije dugačke i nerazumljive rečenice nekog gnjava­tora i mehkosera. 

Pustinja je i zaborav i bestragija. 

Oaza je i osmijeh, i poljubac i biljuma čaša šerbeta. 



GROBLJA 



U Sahari postoje veoma stara groblja pokrivena pijeskom u kojima ne postoje oaze i u kojima ni­jedan pokojnik ne prima posjete. 

I ovo današnje groblje Ibadita, ljudi predanih molitvi, skoro je neprimjetno. 

Uklopilo se u krajolik i ni po čemu se ne razli­kuje od surove pustinjske okoline. 

Nadgrobnih natpisa nema... 

Ljudi su otišli sa ove zemlje, nemaju više ni­kakve potrebe ni za imenom, ni za zanimanjem, ni za zvanjem, ni za titulama u vječnoj ništavilosti. 

Grobovi uglednih šeika nisu ni čudotvorni, niti su njihovi ćivoti i mošti svetinje, oni su samo izraz pobožnog poštovanja prema ljudima koji su bili plemeniti, mudri i uvažavani za života dajući Ibaditima primjer, savjet i uputstvo. 

Brižljivo okrečeni u ovom ogoljelom i zlatastom prostranstvu, oni su samo veliki divni predmeti i prave nadrealističke skulpture smještene tu zauvijek u svjetlosti i tišini. 






SAHARA 



Nomad je siromašan, ali prebogat zbog ljubavi prema duši svoje pustinje. 

Nebo je mjesecima plavo kao čelik beduinskih mačeva. 

Ali, eto, danas u Sahari pada kiša, a u Saharu nisam ponio kišobran, kabanicu. 

Sahara je kraljevstvo svjetlosti, pijeska i ka­mena. 

Pijesak ima svoje staze, svoje valove, svoje bre­žuljke i svoja tajnovita putovanja. 

Sahara i teče i bježi, ponovo se javlja i opet se krije. 

Sahara je prazna i pusta, ali je istovremeno i puna svakojakih basnoslovnih blaga. 

Pijesak je siv, ružičast ili ima boju šafrana. Ima ga i u mojim ušima, i u očima, i pod jezikom, i u kosi, i u gaćama. 

Sahara je zaborav. 

Pijan sam od svjetlosti, prostranstva i maštanja. 



KAZBA 



Uprkos svih novotarija i modernizacija Alžir nije pristao da se odvoji od svoje kazbe. 

Jer kazba je u isto vrijeme svjedok, tajna i svetilište. 

Stara kazba je duša El Džezaira. 

Najprije ona je živi svjedok povijesti i vječna veza između islamske kulture i mediteranske osje­ćajnosti. 

Kazba je grad u gradu. 

Ona je svijetla stranica povijesne knjige koja nenametljivo pripovijeda alžirske podvige, junaš­tva, stradanja i žrtve u dugoj i teškoj borbi za slo­bodu. 

Čitava Kazba je spomenik! 

Kazbi niko ne može nikada oduzeti hrabrost, mudrost i radost.


Izvornik: Pisma iz Afrike i Evrope, Izabrana djela Zuke Džumhura ; knj. 5, Sarajevo : Oslobođenje public : Svjetlost, 1991

Slika Alžir, DPK, 1905.

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".