O blogu

Hyperborea - kulturna čitanka jedan je od najstarijih i najčitanijih književničkih blogova u regionu. Bavi se fenomenom književnosti na margini, izvan đubrišta tržišta i marketinga. Nastao je 2006. godine. Hiperboreja baštini tekovine vrhunske književnosti, iako su sadržaji dosta redukovani tokom godina, naglasak je na novim prevodima poezije, ponajviše manje poznatih američkih pjesnika. Poezija je so književnosti, stoga je ona najzastupljenija na blogu. Hiperboreja je tradicionalna koliko i moderna i često prva predstavlja mlade inostrane autore i one iz regiona. Otvorena za saradnju i predstavlja noćnu mora loše književnosti koja nas je okružila i učaurila u tupave konzumente jeftine kakofonije velegrada uvezane u knjige koje nisu dostojne ni mišjeg zuba. Tehnokratsko doba ukinulo je poziciju kritičara i time napravilo književni stampedo koji je do besmislica reklamiran i podređen gospodaru - novcu, da je teško naći jednu suvislu rečenicu u svom tom galimatijasu knjiga koje nas vrebaju iz izloga knjižara, i koje su postali burdelji lažne intelektualnosti. Hiperborejin je put centralni, suštinski, onaj što prati crvenu Arijadninu nit koja ima magičnu moć da nas izbavi iz lavirinta. Inspirisan je Hiperborejstvom - načinom života i mišljenja, kulturnom tekovinom Hiperborejaca, ljudi koji su živjeli iza mitskih zemalja boga sjevernog vjetra Boreja, i čije su granice od krajnjeg sjevera sezale do panonskih ravnica i tračkih i dinarskih brda. Taj je narod potomak onog istog naroda koji je preživio ledeno doba u dolinama Đerdapa i raširio se po ruševinama atlantskog svijeta koji je voda povukla sa sobom u duboka mora. Nema autohtonog teksta, čak i Bog stvara po sjećanju. Izuzetno je bitno ne dozvoliti da neko vlada vašom maštom i vašim uspomenama. Knjiga je najmoćnije oruđe ovoga svijeta,  čak i danas kad se naizgled čini da gubi bitku pred tektonskim površima mora ekrana kojima smo okruženi i otuđeni od naših voljenih i od samih sopstava. Hiperboreja pokušava da usmjeri na prave putokaze. Osnovni postulati su joj: ostrvo, kula i svjetionik. Ostrvo kao mogućnost spasonosnog i izlječujućeg osamljenja, katarzičnog posve, kula kao mogućnost odbrane i svjetionik kao odašiljalac poruke, nastale još kad je Logos udahnuo duh u plotnosti dišućeg mijeha i predao ga živog svijetu fizisa. Pisci su i danas medijumi te poruke, jer profeta je u moru trgovaca, fariseja i polita nestalo, pa je samim tim sve postalo teže. Bez čudesnog je štapa teško razdvojiti more. Svaki je čovjek koji traga hiperborejska čitanka. Dobro došli, jer je putovanje tek otpočinje kad svi pomisle da mu je kraj.