Ako govorim u ime mrtvih, napustiti moram
ovu životinju tjelesnog,
ispisivati istu pjesmu, isponova uvijek,
za praznu stranicu što bijela je zastava njihove predaje.
Ako govorim u ime njih, odšetati moram do ivice
sopstva, i živjeti poput slijepca
koji trči sobama bez
doticanja namještaja.
Da, živim. Mogu preći ulicu pitajući "Koja je godina",
mogu plesati u snu i smijati se
pred ogledalom.
Čak je i san, molitva, Bože,
ja, uzdići ću ti bijes, i
u jeziku koji nije moj, govoriću
muzikom što nas razbuđuje, muzikom
što nas pokreće. Sve što iskažem
dio je uzmolbe, što je i u najcrnjim
danima moram uzvisivati.
Preveo Radomir D. Mitrić
Fotka Ipernity
