One su poput kristala,
riječi.
Neke su kao kame,
a neke nalik plamu.
Druge su,
jamačno rosa.
Dolaze tajne, pune spomena.
Plova nepouzdana:
školjčice-barke ili poljubi,
vodom što se uzburkava.
Odbačene, čedne,
lake.
One su tkanice svjetla.
Noć su.
I čak i one bledunjave
priziv su zelenoga raja.
Ko ih čuje? Ko
ih pribira, takve,
svirepe, bezoblične,
u njihove čiste ljuske?
Preveo Radomir D. Mitrić
Slika Visao.sapo.pt
