Putovah sam samcit
ka krajnjem gradu Tuli
uzburkanim vodama
u dekadi mojih prvotnih godina.
Gdje li su mu sada galije?
azurne strijelice svjetla njegova?
Ne preostade vremena dah zadržati
izvan vrata poluotvorenih:
među kratkotrajnim strastima
u studeni magle decembarske
staću
uskoro
tamo gdje počinje most gvožđani
i preći ga neću. S one
strane siguran sam
postoji još sjećanje jedno:
tajna dječaka što sniva
i koja nikad neće trebati otkrića.
Preveo Radomir D. Mitrić
