1.
Djeca.
Sama se ubijaju.
Desetogodišnja djeca na otoku Lezbos, u Grčkoj.
U izbjegličkom imigrantskom kampu - Morija.
Na Lezbosu ubijaju se djeca.
Ljudski roditelji, nisu samo pozvali svoju djecu u
život,
nego su ih uključili u svijet, pisala je Hanah Arendt.
Ubijaju se Kurdi i Arapi, Suniti i Šiiti, Afganistanci
i Arapi, Sirijci i Kurdi, a sve ih mlati i s psima čuva – europska policija,
snabdjevena sunčanim naočalama, žiletžicom i mržnjom.
„Gledala sam kako se E.
ubila tukući se ciglom u trbuh.“
2.
U našim jezicima, Morija je, kako je već poznato,
haranje smrti – nekim gradom, ili nekom zemljom (npr.kuga, npr. Sarajevo, npr.
Jugoslavija) ili regijom, dolinom ili obalom.
Opjevana je -
„kad Morija Bosnom morijaše“
Kuga (prije svega), kolera, boginje, tifus...
Ona koji mori, ona koja umorava, umara, premara,
zamori, zamori u srcu.
3.
Moria je ime
(u izmišljenoj trilogiji J.R.R.Tolkiena)
koje su Eldari dali prekrasnome podzemnome svijetu,
spletu tunela, rudnika, ulaza, izlaza, rupa, sve na sjeverozapadu „Međuzemlja.“
Tu borave patuljci. Dugobradi, poput vrtnih.
U tranšejama i rovovima.
U – moreni. Boravište nenađenih mrtvih.
Možda Šejkino Đubrište ili ime Smrti u Sedmom pečatu Bergmana.
4.
Na brdu Moriji
dogodilo se ukazanje Jahvino, tu je trebao biti
žrtvovan Ishak.
Na tom je mjestu bio Salomonov hram.
5.
Morija (u medicini, u psihijatriji)
Jeste upala frontalnog moždanog režnja. Iz oblasti
demencija.
(parijetalni režnjevi – depresija, temporalni režnjevi – paranoja)
Jedna od osobenih simptomskih oznaka jeste da
„osoba naglo postaje sklona crnom humoru“ !
Ona koja djecousmrćujuće ne diše.
Čuva ciglu u njedrima, na Lezbosu,
Ona koja sanja pticu, lice Jahvino, patuljke i „ne jednu, nego dvije Barbyke.“