Kastelove i mitološke dubine Mediterana, Lenče Miloševska

Kastelove i mitološke dubine Mediterana, Lenče Miloševska





KASTELOVE I MITOLOŠKE DUBINE MEDITERANA*


Kao prevoditeljica poezije Borisa Jovanovića Kastela  dugo vremena bila sam obuzeta magijom  njegovih stihova bez izuzetka  veznih za more i Mediteran. Boris Kastel (1971) je crnogorski  pjesnik i esejista  mediteranske orijentacije. Ali iznad svega, on je pjesnik koji je zaronio u dubine ne samo mora nego i u ponore duše  tražeći sebe i svoj rodoslov. On je izvrstan poznavalac povijesti i mitologije Mediterana. Stoga će čitalac ovdje susresti mnoštvo mitoloških božanstava i toponima. More je  magičan  prostor u kojem  nebo i zemlja  trepere u pjenušavoj povijesti i već u prvim pjesmama more se otvara sa svim svojim značenjem kao u pjesmi Neposlato pismo Veneciji. Venecija je čipkana istorija, a u moru ćete naći fosile mudrosti / šminkani slavom, amfore, dojke/u mreži dlanova, maske jastva...
Postoji ogroman broj studija i kritika napisan o Borisu  Kastelu. Ono što je obilježje njegove poetike je  metafizička spoznajnost života, vječna metamorfoza života koja se  neprekidno odvija u njegovom  pjesničkom svijetu kao u pjesmama: Kako sam postao maslina, Kako sam postao čempres. Možda ovo najbolje ilustrira pjesma Sipa u kojoj se pjesnik oženio sipom: Sa sipom u naručju/iz mora izranjam nag, /škrge na vratu i rast peraja/od požude ne primjećujem./Penjem sa na brod kojim oplovih/neznane vrtove arhipelaga./Okružen mrežama i ljušturama korala, /iz palube /pišem vjerenici o svakom otoku ponaosob,/nastanku, tabulama carstva, flori,/novčićima sa profilom imperatora/da pokrije bradavice u gradu/van granica maslina i palmi gdje me/već sjutradan očekivala uzalud./Noć pred polazak, u posljednjem pismu/htjedoh joj izreći poštovanje i žaljenje,/moliti za oproštaj što se vjenčah sipom./Dvije geografije tijela spoznasmo,/strast, vino i cigarete/u morskoj dami/otrovno mastilo pretvoriše u so./Od obećanog pisma već bivšoj vjerenici/ostade samo bjelina hartije/a tinte od sipe u naručju više ni za lijeka.
Ova  poezija o imaginarnim i stvarnim plovidbama  i zaronama u mora,  prebogatim civilizaciskim ostacima, duboko je sugestivna i budi u nama izvorni osjećaj punoće i plodnosti jer je život izvorno formiran u moru i, kako je naše tijelo uglavnom voda, onda su more, školjke i morske zvijevzde naše majke, braća i sestre, kako  ih već imenuje pjesnik. Metamorfoza života iz mora na kopno kod  Kastela se odvija samo kada je uključena mediteranska vegetacija, pa tako on postaje maslinom, čempresom ili smrekom.
Njegovi stihovi zapljusnuće vas mirisima Mediterana u svoj svojoj raskoši, bogatoj istoriji i mitologiji ali i vatrama pjesnikove žilave borbe za opstanak. Vrlo često u ovoj poeziji dešavaju se preobražaji svjetova tako da, recimo, morska peraja na kopnu čudom postaju naši razlistali rodoslovi što ovoj njegovanoj poeziji, nezavisno od mora i obale, itekako pristoji.
 Iako se u prvom trenutku čini da ova čudesna poezija ima čudnu sintaksu, kad jednom prihvatite ritam (glagol je na neobičnom mjestu), shvatićete da je to Kastelov prepoznatljiv stil pjevanja odnosno slikanja likova i lirskih opisa u očekivanju posljednje riječi koja će vas preplaviti i iznenaditi.

Žena je uvijek prisutna u poeziji Borisa Jovanovića Kastela kao neizbježna i poželjna erotska danost: kao ljubavnica sa grudima u obliku mandarina  ili kao djevojka koja ne može prepoznati značaj mora jer More te jedino poznaje/a da to i ne znaš ili kao intelektualka koja je zaboravla na erotsku ljepotu, ili kao dragocjena prostitutka, ali i kao ugledna i brižna majka ili sestra.
Brojna su imena pjesnika i mislilaca modernog vremena ovdje prisutna, kao Kavafi, Seferi, Borhes, Čomski, Njegoš, zajedno sa antičkim kao što su Homer, Aristotel, Demosten i drugi.Pjesnička sinteza  živog i neživog svijeta očituje se kroz simbole mora, podmorja i morskog brijega, s valovima, pjenom, morskim zvijezdama, potopljenim jedrima, čempresom i maslinama, ali i imenima koji označavaju savremenu i drevnu civilizaciju. Gdje god da ide, Boris Kastel nosi more sa sobom. Njegova poezija nije lagana, već duboko filozofska, pa nakon čitanja ove poezije kroz snažne  pjesničke slike dobićete dio njegovog čudesnog pjesničkog mora.
Ovakve vrijedne knjige približavaju civilizacije, a prije svega kulture naših dvaju zemalja, crnogorske i makedonske.


Lenče Miloševska



* Povodom objavljivanja  izbora iz poezije crnogorskog i mediteranskog pjesnika Borisa Jovanovića Kastela Čekaju li nas brodovi (Чекаат ли бродовите) na makedonskom jeziku u izdavačkoj kućI Nova iz Bitolja 2018. godine a esej je pročitan na promociji Kastelovog izbora i opusa u Centru za kulturu u Bitolju 7. jula 2018.




Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".