Iz "Materica", Vela Kiš

Iz "Materica", Vela Kiš




*

Predosjetila sam dolazak.
Onda su ti se pojavile oči,
Kao krokodili.
Zubi su nadolazili u plimi.
Kapljice melanholije
Slivale su se po unutrašnjoj strani kože.
Čelo je bilo nebo u tropima,
U stalnom predskazanju pljuska.
Lijanama mrke kose uspinjalo se najstrašnije zverinje,
Šmiranti i nade,
Dubeći crvaste prolaze,
Pokrećući zamamne pogone tvoje glave.
Hronopio te gledao iz magle.
Zakoračio si u mene cijelim licem.
Monumentalnim pokretom čežnje.
Odolijevanje se odmaralo na grani.
Potom nije bilo puta u mirno podne.
Morali smo.
Madrace smo zauzeli.
Odmjeravali smo se: u površinama
Narcisi su cvjetali.
Priznao si da si mogao da se ne rodiš
I oči su ti postali zeleni bezdani.
Tu su se moji pohodi završili:
Prislonila sam oružje
Na tvoj tihi tremolo.
Ulazila sam sporo
Ne dišući.





Gledajući kako i sunce na drugoj strani
Propada u tebi.
Istim putem
Bol za tobom je izranjao.


*


Ti se sastojiš od svega drugog.
Od svega što ti ne pripada.
Sve stvari su tvoji produžeci:
Ja sam neodbranjiva.


*


Imaš nešto od cijele prirode:
Star si kao sve životinje
Mada tvoj pupak nije srastao u brijeg;
Imaš mudrost nagona,
I skrotum pun planina;
U susret ideš kao magla
Odbijaš se a ne sudaraš.
Prilaziš kao da pljačkaš
Djelove tuđih tijela.
Sam si u koži tigra
I kao tigar si uplakan.


*


U svojoj najčistijoj misli
Tarem se o tvoje perverzije
Da te iskusim.
Zamišljam kako se znojiš među oblacima
Kako tvoje čelo postaje oblak
Kako padaš kao kiša
Po meni po zemlji
Kako te gazim
Kako vrištim od sreće
I gnječim te među prstima
Tebe zemlju kišu oblak grmljavinu.
Tarem se o tebe u prolazu u uskoj ulici
Očešem se o tvoje rame
Pogledam te, zaržem
Uzvratiš potmulim njištanjem
Prođemo se poludjeli.
Ti si moj mač –
Oblik za moj vrat
Moja stijena o koju želim da se razbijem
Obijem.
Tarem se pogledom o tvoje zagledanje daljine
Guram ti se u pogled u redovima, da me susretneš.
Kad se ugledamo
Luče plaču.
Ne gore.
Zamišljam kako se znojiš,
I kako drhtiš,
I kako si na trenutke odsutan,
Na trenutke se svijet gasi,

A ja sam nemoćna
Da te zadržim u stvarnosti,
Zaljubljenog u mene,
U bìlo zemlje zaljubljenog,
Udaljenog miljama,
Nepovratno.
Krokodile puštaš na mene iz daljine.
Zamišljam tvoje amazonsko račvanje
I dubiš me svuda kuda protičeš,
Iz ptičje perspektive
Bole me tvoje tanke linije,
Tvoji odlasci,
Tvoja oticanja od mene.
I kad zineš čeljustima na moje lice
Zijevaš na sljedeće
U redu iza mene –
Ti si uvijek kasnije zbivanje.
Makar me progutaj.
Čujem kako gutaš vodu
U drugom gradu.
Ja sam ta voda,
Pretvaram se u tvoj znoj,
Postajem intimna kapljica,
Curim iz oblaka,
Po tebi izvan svijesti,
Kvasim te,
Smiješ se.
Dok hodamo jedno ka drugom
Razdaljina raste kao toplo tijesto.
Za pitu od jabuka.

Slika Origin of Species Ceri Richards,1971 copyright Tate

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".