Muza u bordelu, Boris Jovanović Kastel

Muza u bordelu, Boris Jovanović Kastel


 Kako je ambijent društvene destrukcije zasićen a tragičan odnos zajednice prema pojedincu doživljava vrhunac, to se ne vidi izlaz sa pozitivnim rješenjem iz aktuelnog stanja. Zato se, iz nemoći ili zbog otklona od postojećeg stanja, razmišljanja svode na evociranje arhaičnog sistema življenja. No, tribalizam i nomadizam, kao suštinski parametri postmodernog svijeta, dovode u pitanje smisao individue i kolektivnu borbu protiv straha od ništavila života pretpostavljenog zakržljalim zakonima koji, i kao takvi, ne ugro- žavaju opstanak civilizacije.

Moderna tehnološka dostignuća, otuđenje, kibernetizovani čovjek i ini faktori globalizma, sve više stvaraju osjećaj tjeskobe pri čemu je vrijeme skoro zaustavljeno, baš kao srce individue uljuljkane u dokonost. Čovjek se definiše kao lokocentrično biće spram svoje egocentrične, iz antike naslijeđene, prirode karakteristične za epohu modernizma koja je sprovodila proces totalnog. Ipak, tragikomična stvarnost postmoderne iziskuje žrtvu jarčevog ega, ne drevnom Bahusu, već lideru nekog globalnog plemena. Zato savremeni filozof M. Mafezoli, “primarnost plemenskog” definiše kao tragediju. Antički mitovi, tako studiozno definisani u knjigama Jaegera i pomenutog Mafezolija, zadužili su zapadnu kulturu sa Mediteranom kao njenom kolijevkom. Stoga vlada mišljenje da civilizacija dosta toga duguje boginjama Fortuni i Moiri, pa, kako su sreća i tragedija nepredvidljive, život nalazi uporište u usijanom hedonizmu što je opet osobina mediteranskog svijeta. Ali, u aktuelnim dešavanjima, umjetnost življenja više ne pripada logici i zalaganju za ostvarenost i svela se na letargiju odnosno življenje od danas do sjutra. Ako se sjetimo Ananke, božanstva preko kojeg je Zevs dijelio nagrade i kazne, ne bismo ni danas bili sigurni, u svoj neizvjesnosti, šta nam je poželjela predajući paketiće sa mašnicom, da i ne govorimo o zagonetnosti koju nosi njena maska.

Naš milenijum ide ka tome da istoriju preimenuje i preobrati u kontinuitet fatalnosti i nihilističku sudbinu koju je moguće kontrolisati. Iz tog proizilazi da je izvjesnost dekadentnog življenja potisnuta pred izvjesnošću umiranja od dokolice. To ukazuje da su neki novi varvari, sa ekscesom kao formom heroizma, prošli kapije civilizacije i uništili porodicu kao osnov modernog društva. Simulacione strukture stvorile su nove heroje “postmoderne” sa specifičnim načinom mišljenja i življenja lišene pasije i ideja, ali i idola jer ljudima kibernetičke svijesti neophodan je moćniji bog oličen u novcu. Za razliku od Sokrata, filozofa i stoika, spremnog da ukaže na svog demona, kreatori globalističkih konzorcijuma ne pominju novac. Brutalno ironični, oni pokazuju spremnost da njime doprinesu navodnom ekonomskom progresu zemalja u tranziciji, usreće obespravljene u totalitarnim i banana državama i “kaubojski” stimulišu razvoj izvozne demokratije koja je sa njima rođena. Da stvar bude tragičnija, tokom osamdesetih godina XX v. zapadne su medijske kuće predstavljale praške disidente kao siromašne naučnike sa mjesečnom stipendijom od 600 dolara, da bi oni, kao negdašnji promoteri zapadne politike, danas stekli važne pozicije u evroatlantskom establišmentu. Da je zapadna globalistička mašinerija finansirala navodne nezavisne medije u Poljskoj zarad ekonomske i političke ekspanzije, pokazuje pozicija jednog onovremenog buntovnika čiji medijski gigant danas vrijedi cijelih 400 miliona eura, zahvaljujući novcu raznih službi. Zato nije ni čudo što njegovi mediji podržavaju vojnu intervenciju u Iraku suprotno stavu većine Poljaka. Zagovornici globalizma imaju jednu ideološku matricu definisanu kao tržišni lenjinizam i njihova demokratska svijest seže u domen slobode dozvoljene u svemu, sem u mišljenju. Definišući tržišni lenjinizam kao kombinaciju dogmi sa makijavelističkim metodama, profesor Mark Almond podsjeća na Engelsovu tezu o zapadnom ratnom ekspanzionizmu kao modusu finansijskog stavljanja u zavist država sa prirodnim resursima i geostrateškom važnošću. Po njemu, diskutabilno stečeni zapadni novac, bilo sa berze ili kocke, već narednog dana može biti upotrebljen za finansiranje neke revolucije nazvanesnaga naroda. Sjetimo se samo kako su se, zahvaljujući angloameričkom novcu, mase okrenule protiv Markosa i Mosadeka. Kako novac inspiriše destrukciju a društveni potresi vape za novcem sa strane, to je uloga plebsa minimizirana do te mjere da demokratija, to antičko nasljeđe vladanja naroda sobom, postaje demonkratija, vlast svemogućeg boga novca.


Vjerujem da i Klio, muza istorije, umjesto poluotvorenog smotuljka hartije sa upisanim datumima bitaka i balova, pohoda, otkrića i slave Mediterana, sada drži u šaci novčanicu od stotinu eura koliko je zaradila u nekom bordelu ili konsaltingu globalističke ere. Kada bi je našli na ulici da prosi, šta bi joj mogli udijeliti u situaciji kada je digitalizovani čovjek i svoju biografiju, da ne pominjem istoriju, zaboravio. 

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".