Jao, pada snijeg.
Imam 30 godina. Dugu crvenu kosu. Svi zubi su moji.
Javljam se XY i izlazim na snijeg.
Susrećemo se usred bjeline. Grudamo se i
smijemo. Smijemo se kao ludi.
Sjedamo, onako crvenih lica, u kavani „T’ga za jug” u
Čaršiji i naručujemo vino „T’ga za jug”. I pijemo, pijemo...
Imam 30 godina. Dugu crvenu kosu. Svi zubi su moji.
Javljam se XY i izlazim na snijeg.
Susrećemo se usred bjeline. Grudamo se i
smijemo. Smijemo se kao ludi.
Sjedamo, onako crvenih lica, u kavani „T’ga za jug” u
Čaršiji i naručujemo vino „T’ga za jug”. I pijemo, pijemo...
Prozor je zatrpan snijegom
Noć nema radno vrijeme.
Noć nema radno vrijeme.
Imam 57 godina. Javljam se jednom „svijetlom čovjeku”
(u mojoj zlatnoj rezervi svijetlih ljudi ostao je samo on)
i kažem mu: „Pada snijeg. Hajdemo na snijeg.”
Stiže odmah SMS s odgovorom:
„Nažalost, sad sam na jednoj dosadnoj konferenciji,
možemo li odložiti za ponedjeljak?“
„Snijeg nas neće čekati”, kažem.
(u mojoj zlatnoj rezervi svijetlih ljudi ostao je samo on)
i kažem mu: „Pada snijeg. Hajdemo na snijeg.”
Stiže odmah SMS s odgovorom:
„Nažalost, sad sam na jednoj dosadnoj konferenciji,
možemo li odložiti za ponedjeljak?“
„Snijeg nas neće čekati”, kažem.
Odem do pijace. Šetam među prodavačima čija lica
prepoznajem. Kupujem malu teglu meda
(miriše na pčele i na ljeto u selu Rostuše) i...
kupujem crnu vunenu kapicu s pufom.
Za 250 denara.
Prodavač, ne bi li je prodao, kaže: „O, djevojko, kako ti lijepo stoji.”
Budala, kao da ne znam u kom sam statusu (životnom).
Ali ogledam se u malom zrcalu s plavom plastičnom pozadinom,
ogledam se i mogu se prepoznati: ja, ona nekadašnja, i ja
ova sadašnja.
Pada snijeg. Još uvijek...
prepoznajem. Kupujem malu teglu meda
(miriše na pčele i na ljeto u selu Rostuše) i...
kupujem crnu vunenu kapicu s pufom.
Za 250 denara.
Prodavač, ne bi li je prodao, kaže: „O, djevojko, kako ti lijepo stoji.”
Budala, kao da ne znam u kom sam statusu (životnom).
Ali ogledam se u malom zrcalu s plavom plastičnom pozadinom,
ogledam se i mogu se prepoznati: ja, ona nekadašnja, i ja
ova sadašnja.
Pada snijeg. Još uvijek...
Vraćam se na posao.
U hodniku susrećem dvije kolegice i nudim ih Krašovim Ledenim kockama.
– Kojim povodom, da ti nije rođendan? – pita jedna.
– Meni nije, ali, recimo, rođendan je snijegu, ovom najčistijem, najnovijem...
U hodniku susrećem dvije kolegice i nudim ih Krašovim Ledenim kockama.
– Kojim povodom, da ti nije rođendan? – pita jedna.
– Meni nije, ali, recimo, rođendan je snijegu, ovom najčistijem, najnovijem...
Sjedam pred ekran na birou boje svijetle trešnje.
pogled mi klizi udesno, ka otvorenom prozoru, do kojeg su se
uzvisile grane javora. Polegle pod snijegom, trepere.
Jedna svraka kriješti. Stoji na žici dalekovoda,
kao da je jedna nota u notnoj svesci.
Radno vrijeme polako istječe... Petak je.
pogled mi klizi udesno, ka otvorenom prozoru, do kojeg su se
uzvisile grane javora. Polegle pod snijegom, trepere.
Jedna svraka kriješti. Stoji na žici dalekovoda,
kao da je jedna nota u notnoj svesci.
Radno vrijeme polako istječe... Petak je.
Popodne ću mljeti mak i praviti štrudlu.
Na sutrašnji dan, prije šest mjeseci, moja majka otišla je s ovoga
svijeta. U onaj snijeg. Mama je voljela štrudlu. I snijeg.
Usred ove bjeline, moja topla crna štrudla,
za njenu svijetlu dušu,
od najfinijeg samljevenog maka. Zbog toga.
Na sutrašnji dan, prije šest mjeseci, moja majka otišla je s ovoga
svijeta. U onaj snijeg. Mama je voljela štrudlu. I snijeg.
Usred ove bjeline, moja topla crna štrudla,
za njenu svijetlu dušu,
od najfinijeg samljevenog maka. Zbog toga.
(28. januar 2011)
Izvornik Sarajevske sveske 49-50
Preveo Nenad Vujadinović
In Memoriam
