Azbuka vlastite smrti, Miroslav B. Dušanić

Azbuka vlastite smrti, Miroslav B. Dušanić



sveprisutna a opet tajna i zaključana
poput pjesme na pergamentu iz antike
i tačke i zarezi
i drugi bezimeni znaci
ogoljeni i zbijeni
i raštrkani kao cvjetovi avtike
u zapuštenim dvorištima
i prijeteći otvorene čeljusti nemani
gladne i podivljale
i nesigurna brvna iznad brzaka
i klisura
i rđom nagriženi lanci i katanci
i davno izdeljani balvani
i oblutak uglačan u bistroj vodi
i pamučnoj pjeni
i kamen koji se lomi i kruni
i likovi prenaglašeni
bogova u drvetu
i dugačke povorke ljudi na putu ka groblju
sa zapregom i teška koraka
tijesno povezani oblaci
i stari vezovi i ornamenti puni mistike
izvučeni iz sanduka
mračnih i dubokih poput raka
i pokvareni časovnik na gradskom trgu
i malter sa fasada
koji odaje prazninu i ne krije pečat smrti
i prisutnost mraka
i riblje kosti u pijesku razasute
i zmijske kože i okamnine u obliku kopči
kao i one koje liče na oči
nekih starih i preostalih svjetova
i sasušeno bilje i trave
i nemirne i neobuzdane sjene ...
mučan je popis vlastitih stavova
i pristupa smrti
kao stvaranje biblioteke rijetkih knjiga
kao kaligrafsko nizanje slova
i oblikovanje rečenica
kao bilo koje drugo naporno usmjerenje
ili strahom obojena stranputica
kojoj se ne nazire nikakvo rješenje
osim saplitanja u paukove mreže
i bespošdednog pada u dubine tmine
kao u duši kad se nakupi gorčina
i kad ti se srce u grudima steže
i samo što ne pukne
ali neće
nego te sasijeca i na komade reže ... /


In Memoriam Miroslavu B. Dušaniću (1961-2017), velikom prijatelju Hiperboreje

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".