Jučer sam bio ptica, i nebo za ruže,
u propanj, u puna jedra, snio sam u zelju,
bio sam u piću, propio sam magle,
i sve radi žene samo jutro za te
pečalbari ljuta sirotinja,
i nad Svetim Vidom i nad Svantevidom,
a naše je ljubav kod Gospe Stomorice
do bijele crkvice pod kamenim zidom
o, bijedo, ti si zemlja, ti si krv i dijete u utrobi,
svlačim te svake noći, perem mlijekom i vodama,
ti si buna i pijučeš ko šareno pile
majka si, ljubav, ti golotinja.
Pijetao na krovu, 1950.
