 |
| Mina Aleksander, Hajdelabad, Indija, književni festival 2016. Polje ljeti Imadoh jednostavno djetinjstvo majku i oca koji su brinuli o meni nikakvog rata na kućnom pragu Kamenje je pjevalo hvalospjeve u mojim ustima kako se tama uzdizala Ljubavi, ljubavi, gdje oni nestadoše? otac i majka, mastilo tamnih zvijezda, pjevajuće kamenje Kadenca Posmatram tvoje ruke nad klavijaturom kako tvore muziku, na jednoj majušni biljeg, od rođenja mrlja, gdje se kost prsta spaja sa dlanom, u znaku ribe, živog stvora u potrazi za vodom, rupom što leži u ograđenom vrtu ili u polju sa svim ruševnim plotovima: gdje čujem kako tvoj otac plače uz vjetar što bije o kamenje u malom gradu tvog rođenja; to su kukuruzna polja uprta u nebo, nikad zasijana, nikad da budu požnjevena, očigledna, besmrtna. Pasji dani ljeta U dane pasje ljetne žege dok muslini* se uvijaju o sopstvenu vrelinu i cvrčci zaplakuju u drvetu crnog oraha vjetar odiže moj život i odnosi ga podalje od mjesta prebivanja još uvijek me aerodrom Marko Polo umarao dok zaspivah u plastičnoj stolici, vozeći se vodenim taksijem rano, prerano, dječiji bi glasovi počeli imitirati lupu internetskih kafea u Kampo San Stefanu, na mjestu za crnu kafu i bordele stihova, koščatih tih pohvala radosti Sveti Stefan nagnut nad krstom, dok pas mu liže petu, krv kaplje sa znaka uz crkveni zid napisano je - Anarchia e Ordine** Izbjeglica iz Istre skuplja čavle Presložiće gondolu, od iverja naplavina odbačenih uz obale glađu-izgriženog Jadrana U vjetru s lagune dječkić skače u kockicama školice, naprijed- nazad i obratno kapa je na njegovoj glavi, rime hladne kao kost u njegovim ustima čije je to dijete? Niko mi neće odgovoriti glasovi se iz muzičke akademije razlivlju u sunčevu svjetlost koja udara o malarijsko blago carstva sne starčića u strašnoj vrućini ruke su mu vezane grubom tkaninom, uz skelu što još uvijek oslikava valovlje o Duždevu palaču * vrsta tkanine ** Grafit italijanskih anarhista Preslovio sa engleskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić |
