Hodnik
Nous sommes deux
Nas dvoje smo
Na istoj crti gdje sve se niže
U meandrima noći
Riječ je u sredini
Dvoja usta koja se ne vide
Šum koraka
Jedno lako tijelo klizi prema drugom
Podrhtavaju vrata
Jedna ruka prolazi
Htjeli bismo otvoriti
Svijetla zraka stoji uspravno
Tu preda mnom
I vatra je to što nas razdvaja
U mraku gdje tvoj profil iščezava
Minuta prekinuta disanja
Zapalio me je na prolazu tvoj dah.
Provest ću sutra misleći o prekosutra
Pierre Reverdy
