Veličanstvo mora
Cvrčci u borovima cvrče pjesan bez kraja
A more uzburkano šumori i udara o hridi
I huči,i buči,pod suncem rujanskim
Dovikuju se,neprestano,plivači;njihovi glasi
Ulaze kroz odškrinuta vrata crkve
Na Dančama,nošeni vjetrom,i umiru
Ispred Triptihona Nikole Božidarovića
(MCCCCCXVII MENSIS FEBRVARII
NICOLAVS RHAGVSINVS PINGEBAT)
U davnini,i on je slušao
Šumorenje mora o kojemu sada
Učiteljica mlada,u crno odjevena
Tumači svome razredu malih
Djevojčica i dječaka;govori im,
Skupivši ih okolo sebe,pokazujući rukom
More:"Svratite,djeco,pažnju
I pogledajte kako se more razbija
O hrid,i kako se pjeni,i kako...Hej vi,
Dođite bliže i slušajte mene..."
Sedam dječaka,u košuljama zelenim
Prestaše da osluškuju šumorenje mora
Da bi čuli glad učiteljice koja zna sve
O moru:kako se talasa,i kako se pjeni
A nije u nedoumici,kao ja koji sjedim
Na bliskoj klupi,u zavjetarju,i ne znam,
Premda su mi usta otvorena,kazati,
Ni riječi pred veličanstvom mora
Pred modrim šumorom vječnosti.
Dragutin Tadijanović
