Ožiljak u grudima, brda -
Ulica, skoro zarasla
Kuće kapetana koji se nijesu vratili, stabla
Lovorike prepokrivaju prozore
Miruje voda u gustijernama
U crnom, žene na teracama
Razgoljeli mijenduo
I zlatne pruge po kupusu
Uđem li
Srest će me apatičnost kokoši, mačka
Posljednja večera na zidu
I suhi porcelan na kredenci.
Jedan bor mirnih iglica
Godinama toči pročelje sedrasto
Njegov ubogi rad
Motri zmija sa dna zida.
Kroz praznu triforu
puste se nebo i Srđ
Dole, u slanoj desnoj hridi
Strši zub Lovrijenca
A starački rs zimskog mora
Oduzima glas šutnji.
Milan Milišić
foto: Jelena Trpković
