Ponekad s Lily Marlen, Jerg Fauzer

Ono što još treba opisati nije ništa lakše
samo zato jer jedino preostaje
uvijek iznova kiša , lica umirućih

kad je Kerouac umro bio sam u Istanbulu
godina dana kasnije rekla je majka slučajno
'' taj je već odavno mrtav ''

i drugi , koji su se objesili u cold -turkey zatvorima
srušili u kupaonicama il inegdje u parku
imali su ista lica , hladno izgladnjelo meso

noću ponekad sanjam o šprici
vidio sam kako se fiksaju u penis i vratnu žilu ,
moji prijatelji iz barake za morfiniste
i što je najzad život do kaplja na vrhu igle

posljednja razbijena boca u pijesku ,
cassadyjeva glava na tračnici ili hermes koji je
sam sebi pucao u usta , sirene u magli

teretne lađe , godine ove noći bez opijuma
gdje ne pitam ništa više ,
kiša whisky i zimska magla ,
podneva među zonama inferna
sam sa radiom i daleko u sjećanjima

i ponekad s Lili Marleen !