Kako je daleka struktura tijela. Tek
sa znakom moguće je rastočiti
stvari koje te okružuju. Blag je hladni
vjetar što obavija brdsku kućicu.
Svijeće dogorijevaju kao kasni čas.
Možda je mir druga riječ za bestrašće.
Glas koji se uzdiže, tjera bilježnika da
zapamti svaki urez. Ono što razdvaja
privid svakodnevice, nalazi se u poretku
sjećanja. Platonov trag na kamenom
zidu, šapat koji je odbljesak samog
sebe: vatra koja se sastoji od sjenke.
Sada bi trebala melanholija da bude
dovoljna za svaku izgovorenu riječ.
