Iz "Albuma za prognane", Rebeka Čilović

Iz "Albuma za prognane", Rebeka Čilović



***


Zagrizla bih jabuku koju
Sam hiljadama godina prije
Vidjela u tvojoj bašti

Plašim se da su mi zubi slabi
Pokušam li
Ostaću ružna

Ne znaš koliko sam puta
Poželjevši tuđe
Gubila
Snagu
Ujeda

Sada me nudiš
Šamaraš me svježe obojenom kosom
Uzimaš eterično ulje
I prosipaš ga po mom tijelu
Želiš da izbrišeš starost vremena

Ideš
Kažeš
Uzmi je
Neće te valjda i ovoga puta kazniti Bog


***

Kako sam se radovala
Kada si shvatio da ću biti
Prognana

Kapke sam ti spržila poljupcima
Odvela te do obale
Svukla ti muškost
Kaznila te

Kastriraću ti grkljan
Da nikada do mojih ušiju ne stigne
Krik koji budi u meni
Majku
Za obezglavljene sinove


***

Juče je udovica
Sa prvoga sprata
Skinula jabuku sa krova

Slijepcu je bila svadba

Nevjesta mu je bez ruku
Kopala raku

Svirači su pozvali narikače
Tri

Raspuštenice su se nevine vratile svom ljubavniku

Fotograf je sliku rode poslao u svijet
Okolo su starci milovali stomake


***

Starija sam od zbira svojih godina
Nosim sa sobom miris hotela
U kojima nikada ne odsjedam

Koraci bi me mogli odvesti do gradova
Koje neću pronaći na mapi svijeta

Pozajmljujem knjige sa posvetama
Ne mogu da ih sve smjestim
U trideset pet kvadrata

Samujem na poslu kojeg nemam
Bježim od poezije
Ona me proganja


Učim se da budem vješta
Kada gost dođe
Poslužim ga kafom
I brinem jesam li je posolila

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".