Marianne, Paul Celan

Marianne


Bez jorgovana ti je kosa, tvoj obraz od zrcalovine.
Od oka do oka putuje oblak, poput Sodome u Babilon:
poput lišća raščupava kulu te bjesni uokolo sumpornog šipražja.

Zatim sijevne munja oko tvojih usta – one jaruge s ostacima violine.
Snježnih zubi netko vodi gudalo: O ljepše zvučao je šaš!

Ljubljena, i ti si šaš a svi mi kiša;
vino bez premca tvoje tijelo, i mi bančimo po deset;
čun u žitu tvoje srce, u njem veslamo put noći;

vrčić modrine, pa nas lako preskačeš, a mi spavamo...
Pred šatorom povlači se satnija a mi napijajući nosimo te grobu.

Zveči na pločama svijeta tvrdi srebrnjak snova.


Iz knjige Poezija, Veselin Masleša, Sarajevo, 1989.