Pismo Rebeki Vest, Radomir D. Mitrić

Pismo Rebeki Vest



Pišem ti sa bosanskih strana,
gdje golubije gugutanje
i dalje nalikuje anđeoskom,
a mjesec nestašni galiot
i dalje vrvi nemirima u našoj krvi,
konačno se razdanilo
i više ne traje duga noć Valhale,
i dalje se pjevaju sevdalinke,
a ljudi nesvjesni grubosti
sjede na terasama
uživajući u toplim zazivima melanholije,
panta rhei,
ništa se ne mijenja
sem što sve manje tuku
potkivači srebrnina
i trule napuštene kuće
bez odaziva,
a varvari danas stanuju u gradovima.


Radomir D. Mitrić