Metamorfoze metafizike, Marijan Cipra

Metamorfoze metafizike - odlomak



Postoji li privid u samoj bivstvenoj cjelini ili je nešto neovisno i pored nje? Ako je u njoj, onda ona nije jedinstvena, već se dijeli na istinu i privid; ako je izvan nje onda ne može uopće biti jer nikako nema bitka. Ako (samo) bitak jest a nebitak nije, onda za privid uopće nema mogućnosti postojanja. Ali i Parmenid je, tome usprkos, primoran priznati postojanje privida.
...
Pretpostavimo da je sve laž – tad bi i ta tvrdnja bila lažna, prema tome ima istine i nije sve laž. Pretpostavimo da je sve istina – tad bi i istinita bila i negacija te tvrdnje, naime da nema istine, pa prema tome ne može sve biti istina. Ukoliko pak pretpostavimo da je sve ujedno i laž i istina, tada poništavamo unaprijed svaku našu tvrdnju, pa tako i ovu. Ako pak sve nije niti istina niti laž, onda uopće nije ništa, a o nebitku nema ni mišljenja ni govora.
Zaključak je dakle da niti istina niti laž ne mogu biti sveopći, već da postoji istina, ali postoji i laž. Bivstvuje istina ali bivstvuje i privid. I tu nastaje najteže pitanje: kako je moguće subivstvovanje bitka i privida, istine i laži, te kako je moguć njihov uzajamni odnos?


Marijan Cipra