Tri (ubitačno dobre) pjesme, Đorđe Šćepović

Magleni pejsaž, Andrew Cerrito

S Fanteom u džepu


Moj odlazak u kafeteriju prerasta u ritual
moj svakodnevni odlazak tačnije
u istu kafeteriju još tačnije

prsata šankerka i njena neizmjerna ljubav
prema meni i dobra kuvana kafa
valjda su razlog tome

a i gdje da odem s Fanteom u džepu



Čitalac drugi

I onda kada budem najomraženiji
na ovome svijetu

i kada moje knjige pretvore se u prah
i kada moje ruke budu nemoćne
za pokrete
i dalje će me čitati moja majka

Kasirka u prodavnici
će stariti u uvjerenju da sam
bolji i od Vitmena
tako joj je rekla moja majka
dok je kupovala hljeb
i nema razloga za sumnju

I onda kada moje knjige proguta
slučajna vatra u podrumu biblioteke
i dalje će me čitati moja draga majka
iako nikada nije naučila pismo

Četvrta pjesma o Davidu

Moj mrtvi brate,
koliko već dugo hraniš
gladna usta podzemlja

Ne pamtim,
moje sjećanje ne seže toliko daleko
zaboravio sam i put do kamenog zamka
u kom stoluješ

Tvoj cvijetni vrt
orezuju ljudi u crnim uniformama
katkad te pozdravim u dnevnim novinama
smrt smrt smrt
tvoja je gospa
tvoja su djeca korovi i trave