Simurg ptica je svoje ptiće ostavila bez doma
A zmaja bez plijena.
Da gnijezdo nađu ne mogu biće
Pa u rukama svojim ja čuvam ptiće...
Rumenilo sa njihovih malenih tjelesa
Milovanjem nestaće.
Oni ne plaču od bola, već od ljubavi; u majčinom zagrljaju
Utihnuće plačni glasovi.
Mogla sam sa lutanjem stati pod zelenim drvećem
Mogla sam na zmaju prelećeti preko stotinu šuma dalekih
Mogla sam poći u kraj bez ptica neki -
kao da slijepa za nebo sam, bilo bi-
Ne traži to od mene...
Sjeti se samo kako od tame utekoh na krilima tvojim?
Ti darova očajnim danima mojim svjetlost.
Kada gladan kricao si "gu", za tebe žtrva bila sam.
Kada žedan vapio si "ga", tvoja bol moja postade, dragi moj.
Ne šalji sada svoje vatrene stihije na mene, Simurg ptico,
Ne bacaj na moju glavu razjareno perje, kao kletve -
Pamte li nešto od ljubavi oči tvoje munjevite...
Makar nešto...
Bilješka autora:
Pjesma “Simurg ptici” napisana je iz ljubavi. U njoj lirski subjekt poredi svoju ljubav sa mitskom pticom Simurg, koja u posljednjem trenutku dolazi u spas. Prema legendi, Malikmammad je od zmajevih čeljusti spasao tek izlegle Simurgove ptiće. Viđevši ga s ptićima on pomisli da Malikmammad planira da ih pojede. Međutim, ptići objasniše. Iz zahvalnosti ptica pokloni krila Malikmammadu, rekavši mu da bi trebalo da ih spali ako čovjeku ikad bude potrebna pomoć. Tada će Simurg doći da ga spasi.
Malikmammad zatim na leđima Simurga prelijeće iz svijeta tame u predjele svjetlosti. Prema jednoj verziji priče, Malikmammad uzima sa sobom četrdeset komada mesa i četrdeset ćupova vode da nahrani pticu tokom putovanja. Kada ptica kaže “ga” on joj daje vodu. Kada kaže “gu” on je mesom hrani. Približivši se Zemlji, parče mesa pade na tlo. Malikmammad onda odreza meso sa svoje noge i dade ga ptici. Kada su slećeli, ptica upita Malikmammada zašto hramlje. Shvativši razlog, ptica vrati meso iz svojih usta i nakači ga pljuvačkom za nogu Malikmammada. Simurg je, dakle, simbol nesebičnosti, ljubavi i prijateljstva.
U pjesmi žena osjeća hladnoću, čak i neprijateljstvo od svog voljenog, i podsjeća ga u liku Simurga na dobre stvari koje su radili jedno za drugo.
Rəbiqə Nazimqızı
Preveo Mirza Lekić
