Kaži mi,
Nedostajem li djeci?
Krmeljivom suncu u naše
Nedeljno popodne,
Našoj kući od jorgana?
Osjećaš li, kako smo konačno odrasli
I sada možemo sve što hoćemo.
A ja ću morati zaustaviti ovaj put
Tvoju ruku
I spriječiti te stvari
Koje izmišljaju dodirima
Fantastične priče u ovo dosadno
Nedeljno popodne...
Jer sada,
Kada konačno mislimo
Da smo odrasli,
Trebalo bi da radimo
Sve te velike stvari,
Tako se divno mrzimo.
A na ovaj Srđev dan
Kada, kažu, i zvjeri
Krotke postaju
Ti i ja
Ponajbolje znamo kako u
Gradu ovom gdje sve se
Tako brzo mijenja
Uzalud prolazi
Novi asfalt preko našeg
Htonskog svijeta.
