nemoj da voliš
druge žene, Henri
lijepe su, sve
mi je jasno
ali ti znaš,
glupe su, Henri
nije im hladno
danima
ne žive sa
dvjesta dinara deset dana
Henri, ti
voliš moje ruke
kreme koje se
tope na prstima
nakon
iživljavanja nad tastaturom
bilo je gadno,
Henri, jela sam paštetu
suv hljeb sam
jela
prosula sam
pivo na moj stari telefon
onaj što sam
ga bojila lakom za nokte
kad sam se
probudila on više nije radio
nema veze,
Henri, ne vezujem se za stvari
majice sa
čipkom sam dala poznanicama
da budu privlačne,
meni ne treba više čipka
privlačna sam
po sebi i ti to znaš, ono iznutra
Henri, često
putujem vozom
tamo su ljudi
zli po tim vozovima Henri
jedan se
naslonio na staklo i buljio mi u noge
možda se čak i
oblizivao, ne, nije se oblizivao
ali htio je da
me jebe tu u vozu
žena je
sjedjela pored mene i pričala
sahranila je
muža našla novog u sedmoj deceniji
zet joj je
izgorio lice, ćerka se svađa sa svekrvom
novi muž ima
kuću na moru tamo žive
odvratna je ta
baba, Henri, ta sa dva muža
htjela je da
me poduči da budem jača od muškarca
onako instant
u vozu da mi kaže ko ćerkama
nek ti neko
napravi dijete pa ga šutni
odvratno je
sve to Henri taj feminizam izanđali
i mirisi po
vozovima, umorna sam Henri od vozova
mjesecima mi
ništa nije smiješno
i pogled mi je
ravnodušan, to ne valja
ta
ravnodušnost i loše oblačenje
opet se
osamljujem, Henri, to ne valja
i često se
bojim ako izađem, možda ih sretnem
te lijepe
žene, ti voliš lijepe žene
one što idu na
aerobik i feniraju kosu prije posla
ti voliš
vesele žene ili bar one koje se prave
ne mogu to da
gledam, Henri, bolje zaprljan monitor
bolje kamen u
želucu bolje nesvijest i guranje u vozovima
sve je bolje
nego da ikad posumnjam
da možeš otići
od mene
