Samrtni oratorij, Lean Radić

Nisu oni opaki, ne, nisu takvi!
Poput pljeve su koju vjetar raznosi.*

Komore u obliku sazviježđa                            
pronađi raj; drveni lug zrcali ogledalo
zaboravljene inicijacije,
tabernakul-
rodovsko društvo, princip u milosrđu
vječnog zadovoljstva,
dva bika jedan drugom oštre rogove
svetohranište, čin uništenja,
on zahvaljuje što mu djeca
imaju vjerski nauk
ubijen je, zaklan,
a sve  pod štitom Višnjega,
sad počiva u sjeni Svemogućeg.*
Noć govori:
vrata su otvorena za one koji vjeruju,
satovi mu zaustavljeni, kazaljke savijene poput grana,
ostavljam svoje ispovijedi sjećanju.

... i reče Bog: „Neka bude svjetlost!„*
Čežnja mi iz ludila rođena
majstor ironije
čuje mrtvaca kako pod zemljom diše
njegova metafora povlači sa sobom
umjetnost od milijun prošlosti,
otrovni oblaci razgovaraju
s bogomoljkom u visokoj metastazi trudnoće;
gle čuda
kovčeg nose u trulim zubima
gnoje se rane
nitko da uzore đavolji vrt,
sada u tami osluškuju korake,
a obrijana spolovila
blistaju na srebrnoj mjesečini;
prokleti apostat
neka inkvizitori izađu na ulicu
to je naša volja!
U ovoj sobi krv biva jedina konstanta
čitaju perikope slaveći povratak,
kolac oštre;
srpoliki vjetar odrubi glavu suncokretu.



Mnogi su koji o meni zbore:
„ Nema mu spasenja u Bogu!“ *
Dječak bez očiju izbodenih udova
telefon mu isključen (osjetno nepristupačan)
saznanja prenosi telepatskim putem;
on je mislilac prethodnih poglavlja
intencionalan kroz djelovanje toksina

reakcija na mučne pojave
subjektivno mišljenje objektivnih uzroka;
jedna kap kiše pade mi na obraz
putujem za Jeruzalem.

Jer među mrtvima tko te se sjeća,
u Podzemlju tko ti hvale pjeva? *
Snovi,
nemir što se u njima taloži
poljubi me, Bože,
prije no što potoneš,
poljubi me.

Kidam strune
gutam Smrt šireći ruke
prema dubokoj ponoći,
utočište pretvaram
u valovitu kaljužu
željeznom mamuzom param nebo
postajem
bijeloprsta skitnica;
iskopah jamu
da Ti hladno ne bude.
Poljubi me, Bože,
onkraj suhozida
gdje snivaju
krvnici pogani
odjeni se u boju skrleti
poljubi me
Ti što jesi
i uvijek ćeš biti, a nikada zaista nisi   

(uklet vječnošću)
još od pamtivijeka.

Ogrni se mrakom kao koprenom,
prekrij se tamnim vodama i oblacima tmastim;*
Dušmani nabijaju novorođenčad na koplja
krvava tijela
bacaju u vatru,
dah im olujan
između dvije različite filozofije
raspeli Jahvino svjedočanstvo – neuki barbari,
očnjake zabijaju u grlo nevinih,
čopor zločinački!
Ovi nesretni događaji
utječu na moje pisanje; urođena imunost,
žar smrtni u materinoj utrobi
režite sabljama! Koljite mačetama!
Cjelovito postojanje; vojni marševi,
prisilom uvjetuju mjesto održavanja smaknuća;
ja znam što mi je činiti:
kroz objektiv marksizma
želim pronaći istinu o kršćanstvu.

Na divnu zemlju padoše mi konopi,
vrlo mi je mila moja baština.*
Stani!
Ne bacaj mrtvace u nebo
ispod, gdje kosti proročke samuju - manje je svjetla,
tanki vrutak pokore
potire samu negaciju krhotinom savršenog načela
iznesene teze,
da li se to šutnja skrila u najcrnji grob
pa tako sja?
Kada su otišli
ostavili su mi Svijet na čuvanje,
dan sam proveo
u društvu mačaka
razdvajajući prostor od neumitnog iskona;
(Freud je pogriješio)
Dan je bio izgubljen,
realnost strukturnog povezivanja;
netko smrtan ulazi u beskonačnost,
kako se ovdje nekad dobro živjelo.

Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke
okružile. Proboli mi i noge i ruke!*
- Što želiš da učinim? -
Sredstvo i cilj postaju jedno,
obraćaju se Isusu jezikom davnih blasfemija;
pobij seljaku volove
zapali mu pašnjake, a djecu i ženu zarazi kugom
racionalno ponašanje (tko kuje bitak
prema naličju svome)
zaziva Sotonu da ga obdari moćnim falusom,
duša nije strpljiva,
a vrlina je dvolično prilagodljiva
Job (iznimka koja potvrđuje pravilo)
dobra podloga za snimanje
trećerazrednog božićnog filma,
dok u teološkom smislu predstavlja (vatikanska doktrina obmane i laži)
neoborivi dokaz zahvalnosti i prisege na vjernost,
uništene akropole
lešinari koji se skupljaju oko trupla,
komadaju jetru i bubrege
kljunovi im krvavi od crijeva;
sve kosti svoje prebrojit mogu,
a oni me gledaju i zure u me.

Kome iskazati poslušnost, ne nadaj
se uskrsnuću; usprkos svemu, smrt mora služiti čovjeku.

Na grešnike će izliti žar i sumpor,
vjetar ognjeni bit će dio njihove sudbe.*
Nitko ne uoči karnevalsku povorku,
zainatim se,
vapaj smrznutog vrijesa,
posvadiše se lavovi s krotiteljem
ne pamtim kako sam pronašao sjever

(ili je on mene pronašao)                        
ubijao sam, lagao, bludničio i kockao, naravno,
sve to i još više,  eto, što da kažem u svoju obranu
bijah opčinjen ljepotom palih anđela;
ovo nije poraz etike                                                            
nego jednostavno teški previd karaktera,
sada shvaćate bit problema
u svrhu genocida bilo mi je dozvoljeno
koristiti svako oružje sociološkog kalibra;
ako razdvoje Mjesec od kamena
možda umornog
pastira vrate kući.

Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše,
i moji najbliži stoje daleko.*
U središtu pretvorbe
pijemo um, oštro nam pamćenje,
žvačemo stršljene, zar da govorim o vjernicima
kojima sam okružen, vjerujte, ne želite
o tome ništa čuti!
Ustanimo braćo i sestre, satrimo proklete izrode
zakoljimo pedere! Zapalimo lezbe!
Kolektivno djelovanje
smola i perje; Tolerancija, Tolerancija, jebena duhovna malformacija,

cijelu pozornost usmjerite prema objektu
streljački vod, ratne trube,
stanje kozmičke mahnitosti,
koračam prema razularenoj gomili:
kršćani, islamisti,
hinduisti,
budisti,
judaisti, spiritisti,
scijentologisti,
pljujem na vaše kurčeve sekte
evo me, stojim pred vama hladan, gologlav,
Ubijte! Ubijte!
Učinite ovoj božjoj nakazi Sudnji dan veličanstvenim.

A ja ću ipak Boga prizivati i Jahve će me spasiti.
Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati i on će čuti vapaj moj.**
Spoznaja koju želim zaobići
prati me poput sjenke;
jesu li Židovi izabrani narod?
Odgovor je: Nisu! Odavno već ne žive
nauk slavnih predaka,
prodali su dušu Belzebubu
zbog utjehe lažnog medija.

Sve što god diše
Jahvu neka slavi! Aleluja!*
Namjere su po samoj prirodi smisla mnogo više
od egzistencije
u konačnom činu nametnute prinude;
pitajmo ljude što misle o tome.
Na primjer, mogu li Židovi (današnji naraštaji)
ponovno  prihvatiti Mojsija
kao prvog proroka,
kršćanima, milosrđe i dobročinstvo
da budu ispred egocentričnog Boga,
pitajmo ih također koliko je realno
očekivati da će jednoga dana cijela planeta
(da citiram Johna Lennona)
bez obzira na vjeru i narodnost
disati zajedničkim plućima;
pitajmo ih koliko su licemjerni i samodopadni?

----------------------------------------------------------

Kasno je. Vozim van
svih ograničenja,
prazna cesta i šizofreni mrak
jurim koliko mi moj četverocilindrični
pogon dozvoljava;
stanem  da natočim gorivo i kupim pivo
pobijedio sam umor i pokvareno nasljeđe
koje me od rođenja proganja.
Vrata Jadrana, još dvadeset kilometara
do Krimeje. Kada sam stigao pred zgradu
pogledam u svjetlo na dvanaestom katu
( moja Bit ne pripada poretku ovog jebenog  svijeta) 

ovdje je dom.                                                                                  

Branka je svu noć probdjela čekajući da se vratim.
... i vratio sam se da ostanem. U domu...                                         

Kolofon Oratoriju

Naposljetku
snivali smo divlje limune Istoka
oplakivali mrtve cijelim našim bićem;
Nismo bili opaki, ne, nikako!
Bili smo poput pljeve što je vjetar raznosi.*

*  Psalmi

** Židovska molitva u Isusovo vrijeme.

Naslovna slika, Ahilej, Roberto Feri