Ubojice možeš poznati po kostima onih koje su ubili.
Griju ih i čuvaju, nose sa sobom, jer neće ni njihovo meso
bez mesa ubijenog moći samo na nebo.
U riječi koje su jaukane, uvuku se kapljice masti.
Kad svoje lice zapipaš, uvijek ostane gline na podnokticama.
Ptica obori glavu na prsa kao da će potkljunicom pridržati violinu
ili ciperak zamrljan sjenkama iz šume.
Mlada siromašna dojilja vlastelinkinih blizanaca, upravo osjeti, da je minut mlađi umro –
u lijevoj sisi utabava se staza.
Bor rašiva proplanak – šapat i šabat svijeta.
Kučićima, koje će na zimu pronaći moja kćer – još uvijek su laveži od zemlje.
Pahuljice kruha ispadaju baki iz usta.
Fotografija, privatna arhiva autora
