zveči svojom ljušturom, mjesec
se oslobađa krošnje nemajući otići kamo.
Moj je predio ruka bez linija,
putevi zbijeni i učvoreni,
u mene samu koja taj sam čvor,
ruža koju si zadobio —
tijelo ovo,
ova bjelokost,
bezbožna poput djetinjeg vriska.
Nalik pauku, vrtim ogledala,
odana svome obličju,
ne progovarajući ništa dočim krv samo—
kušaj je tamnocrvenu!
Sprovod moj,
i ovo brdo tamo i ovo
blještavilo je od usta mrtvaca.
Preslovosložio sa engleskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić
Fotografija Silvije Plat sa pisaćom mašinom, Jorkšir, 1956, fotograf Elinor Fridman.
