Kasno ljeto, Danijel Dragojević

Kasno ljeto, Danijel Dragojević





In memoriam velikom bardu pisane riječi (1934-2024)

Ljeto


S tri prazne stolice za jednim stolom. 
Tako me dočekuje ljeto. Gledam otvorenim 
i zatvorenim očima tko je u tim prazninama, 
jesam li uistinu četvrti. Držim u ruci šalicu 
i svjetlost na njoj. Da ne bi praznina rasla, 
da bih ublažio trpkost, koliko šećera treba? 
Kakav ritual za to čega nema u mirnom danu? 
Gdje sam? Okrećem žličicu, okrećem, potaknut 
pokretom čekam da osjetim blago okretanje 
Zemlje, blago kao nevidljiva ptica.


Rečenica


Moj znanac, otočanin, koji mi daruje 
bocu ulja hvali se: Drukčije je ulje 
od masline koja gleda more. 
Ja znam što znam, razbor nalaže oprez, 
šutim i u sebi odmahujem, u početku s 
uvjerenjem, postepeno sve slabije, 
na kraju popuštam i pristajem sasvim. 
- Lijepa rečenica, ni istinita 
ni neistinita, osvaja svoj prostor.


Rog


Kada drugi put dođem, ako dođem, 
svirat ću rog. Htjet ću biti kao on, 
veliki zračni puž s pitomim tamnim tonom, 
zadovoljan sa sobom i svim oko sebe. 
Iznutra bit ću zelen, izvana osjetljiv 
i sabran, s granicama za prije i poslije: 
bit ću autistična radost. Na mojoj ljetnoj 
majici pisat će "Društvo kornista". 
Zvat ću se Šiško, kako i treba da se zove 
netko tko svira rog, svjestan svih 
razigranih posljedica.

Iz istoimene zbirke, koju Hiperboreja preporučuje, Fraktura, 2018. 

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".