Pjesma o smaku svijeta, Česlav Miloš

Pjesma o smaku svijeta, Česlav Miloš

 


U danu svršetka svijeta
pčela kruži nad dragomiljskom cvasti,
ribar svoju blještavu mrežu krpi,
skaču u moru veseli delfini,
oluka se svojih drže vrapci mladi,
i zmiji zlatnu kožu valja imati.

U danu smaka svijeta
žene šeću poljima sa kišobranima,
pijanica spava na ivici travnjaka,
piljari dovikuju ulicama,
i barka žutog jedra ostrvu doplovljava,
na povjetarcu zvuči violina,
i noć se ozvjezdana otkriva.

A ovi što čekali su munje i gromove,
sad ogorčeni su.
A oni što su čekali znake i arhangelske trube,
ne vjeruju da će to i desiti se,
dokle li su sunce i mjesec na nebu gore,
dokle bumbar progoni ružu,
dokle li se bude rađalo rumenkaste djece,
nikoga u uvjerenju da bi to moglo i zbiti se.

Samo sijedi starac što bi prorokovao,
ali prorokom ne biva, jer drugo zanimanje ima,
pripovijedajući i paradajz vezujući:
neće biti drugoga kraja svijeta,
neće biti drugoga kraja svijeta.

Prekrojio sa poljskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić

 







 

 

 








Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".