Ubijamo ono što volimo. Preostali
nisu nikad živjeli.
Niko nam nije tako blizak. Niko drugi tako povrijeđen
zaboravom, odsutnošću, pukim ništavilom.
Ubijamo one koje volimo. Neka prestane
gušenje
od disanja tuđim plućima!
Vazduh nije dovoljan za oboje. Niti zemlja
za oba naša tijela isprepletena
a slijedovanje nadanja je neveliko
i bol se ne može podijeliti.
Čovjek je usamljenička beštija,
jelen sa strijelom u boku,
Ah, ali mržnja, iz besane skočanjenosti
staklenih zjena, odaje držanje
odmora i prijetnje.
Jelen odlazi da pije a voda odražava
naličje tigra.
Jelen tada ispija i vodu i sliku.
Postajući
— prije negoli biva progutan — (saučesnikopčinjen)
ravan svome neprijatelju.
© Rosario Castellanos
Dajemo život samo onome što mrzimo.
Do Hiperboreje na veslima španskog i engleskog jezika doplovio Radomir D. Mitrić
