Venetska pjesma, Radomir D. Mitrić

Venetska pjesma
(od gospe prezrenog, španjolskog mornara)


Ne ljuljuškanje gondola,
tu gdje je iznova izronila Atlantida,
niti grad u njedrima mora, čudesno
oživljen na Canalettovim platnima
iz 1700-te, ne zapamtih, niti palazze
Farsetti, Loredan, Berberigo i Ducale
ne zapamtih, ni San Maggiore,
ni Rialto čuveni, zapamtih samo
tvoje oči, blažena matrono sa Bellinijeve
freske, kad sam pogružen u siesti dana
ušao u crkvu Sv. Zaccarija, jer si me
njima gledala ti, moja nesuđena kraljice,
moja Pieto, moja Ines de Castro,
kojeg si prezrela ne želeći me dijeliti
sa nemirnim morskim prostranstvima.


Radomir D. Mitrić