Zabraviti prozore čvrsto
i škure, ako postoje
obraniti se od naleta dana
(kao što se Englez štiti od kiše,
a beduin od jare)
napokon, kao što se Slaven
(bezuspješno)
brani od melankolije.
Razbacati riječi
po uglovima sobe
zagrepsti noktom
po ravnoj plohi sjećanja
-neki to posve krivo zovu dušom
osluhnuti disanje stvari
(ritam kozmičkog pulziranja,
sasvim obične krvi
i morskog valovlja za maestrala
posve je isti)
zagledati se u ugao zaboravljene slike
upaljen zalazećim suncem
uhvatiti ćuh lahora
između dlana lijeve ruke
i krila prhnule ptice
i napokon skupiti razbacane riječi
i oduzeti im sva značenja
(osim jednoga ili dva).
Ali iznad svega
zabraviti prozore čvrsto.
I škure, ako postoje.
Wimbledon, 1979.
Nikola Đuretić
