Put ka jeziku, Martin Hajdeger

Put ka jeziku, Martin Hajdeger

Put ka jeziku


1.

Na početku čujmo nekoliko Novalisovih reči. One se nalaze u tekstu koji nosi naslov Monolog. Ovaj naslov upućuje na tajnu jezika: jezik govori isključivo sa samim sobom. Jedna rečenica u pomenutom tekstu glasi: »Niko ne zna upravo za svojstvo jezika da se on brine jedino o sebi.«
Ako sve ovo što ćemo sada reći shvatimo kao niz iskaza o jeziku, onda to ostaje niz nedokazanih, naučno nedokazivih tvrdnji. Međutim, ako put ka jeziku saznajemo iz onog što se uzgred s tim putem događa, u nama bi mogla da se javi slutnja, na osnovu koje će jezik ubuduće da ostavlja na nas začuđujući utisak.

Put ka jeziku — to zvuči kao da je jezik daleko od nas, negde kuda bismo tek morali da pođemo. No da li je put ka jeziku zbilja potreban ? Po jednom starom učenju, mi sami smo ipak ona bića koja su kadra da govore i koja, stoga, već imaju jezik. Moć govora nije samojedna od čovekovih istovrednih sposobnosti. Moć govora je ono što čoveka označava kao čoveka. Ta oznaka sadrži nacrt njegovog bića. Čovek ne bi bio čovek, ako bi mu bilo uskraćeno da govori neprekidno, sa svakog mesta, o svemu, u raznolikim varijacijama i uz pomoć onog, mahom neizgovaranog, »to je«. Utoliko što sve ovo zajemčuje, jezik je temelj ljudskog bića.

Dakle, mi smo, pre svega, u jeziku i sa jezikom. Put ka njemu je nepotreban. Osim toga, put ka jeziku je i nemoguć ako smo zaista već tamo kuda taj put treba da nas odvede. No da li smo tamo? Jesmo li toliko u jeziku, da saznajemo njegovu suštinu, da ga mislimo kao jezik, time što — slušajući ga — shvatamo njegovu osobenost? Da li, bez svog sudelovanja, već boravimo u blizini jezika? Ili je put ka jeziku kao jeziku najduži koji možemo da zamislimo? Ne samo najduži, nego i omeđen preprekama koje iskrsavaju iz samog jezika, čim pokušamo da — ne gledajući sa strane — razmišljanjem prodremo u ono što pripada jeziku ?

Mi se ovde laćamo nečeg neobičnog, a što bismo mogli da na sledeći način opišemo: pokušavamo da o jeziku govorimo kao o jeziku. To zvuči poput formule.

Ona će nam poslužiti kao nit vodilja na putu ka jeziku.. U formuli se koriste i ove reči: jednom »govorimo« i dvaput »jeziku«, i one uvek znače nešto drugo, ali i nešto isto. Ovo isto je ono što — posmatrano kao jedinstvo na kojem počiva osobenost jezika — povezuje sve što je u formuli razdvojeno. Dabome, formula najpre ukazuje na splet odnosa u koji smo već i sami uvučeni. Namera da se pođe na put ka jeziku upletena je u govor koji bi hteo da jezik razgoliti, kako bi ga predstavio kao jezik i kako bi to što je predstavljeno izrazio, a što u isti mah dokazuje da nas je sam jezik upleo u govor.

Pomenuti splet, na koji ukazuje naša formula vodilja, označava predodređenu oblast u kojoj mora da ostane ne samo niz ovih predavanja, već i celo- kupna nauka o jeziku, svaka jezička teorija i filozofija jezika, svaki pokušaj da se o jeziku razmišlja.
Splet sažima, sužava i onemogućava neposredan uvid u zapleteno. Ali istovremeno splet, koji naznačava naša formula vodilja, jeste vlastita stvar jezika. Zato ne smemo da zanemarimo taj splet koji po svoj prilici sve sažima u nerazmrsiv zamršaj. Štaviše, formula mora da naše mišljenje prisili na pokušaj da splet, istina, ne ukloni, ali da ga tako reši da on pruži uvid u slobodnu i međusobnu povezanost odnosa pomenutih u formuli. Možda splet prožima neka veza koja na uvek čudan način jezik razobručava i pušta u njegovu svojstvenost. Treba, dakle, u jezičkom spletu dokučiti razobručavajuću vezu.

Predavanje u ovom nizu, koje jezik razmatra kao informaciju i, pri tom, mora da informaciju razmatra kao jezik, naziva taj zamršen odnos krugom — doduše neizbežnim, ali i smislenim. Krug je poseban slučaj maločas navedenog spleta. On ima smisla, jer su pravac i način kruženja određeni samim jezikom, kretanjem u jezik. Prirodu i domašaj tog kretanja mogli bismo da saznamo iz samog jezika, ulazeći u splet. Kako se to može postići? Neprekidnim sleđenjem onog na šta ukazuje naša formula vodilja: govoriti o jeziku kao o jeziku. Što se, pri tom, sam jezik razgovetnije pokazuje u svojoj sopstvenoj prirodi, to uzgred i put ka jeziku postaje značajniji za jezik, to se presudnije menja i smisao naše formule vodilje. Ona prestaje da bude formula i neočekivano postaje bešuman odjek koji nam dopušta da čujemo nešto od onog što je jeziku svojstveno.


Martin Hajdeger

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".