Kućna pravila, Olja Savičević-Ivančević

Kućna pravila


(Igre sitnog tijela)


*


kad sam znala letjeti, jata perja bi nakon svakog/ skoka prhnula u zrak. katkad bi mijauknuli psi./ u pravilu sam letjela niz duboki hodnik nad skalama,/ potom bih se digla ponad kuće i ne bih se više znala/ vratiti - kao papiga./ jednom sam pronašla antenu na kojoj su stajale sve/ naše odbjegle tigrice: žutozelene i plave, i kljucale/ konoplju.


*


važno je imati plan. plan za sljedeći sat. kako/ ugođeno kuca naša urica u predsoblju. pola sata/ je dovoljno za rat i primirje. dva dana za ljubav i/zaborav./ zimi ostajem u krevetu dok se znoj ne ohladi./ ljeti se dugo zabavljam ližući sol i sunce s unutrašnje/ strane podlaktica./
kako ugođeno kuca naša urica u predsoblju: dvije/ minute naprijed, bar jedna unatrag.


*


da sam, nakon bure, otrčala u park i vratila se s/ naramkom šišaka punih pinjola,/ da sam uspjela zadržati dah pod morem od velikog/ do malog mula, da sam naučila vozit taj motocikl, da/
sam imala zvižduk koji se čuje u trećoj ulici, da nisi/ rekao nemoj, šteta je kad sam počela svlačiti majicu,/ ne bih ja pisala./ bilo je tako lako namještati sitne riječi u svoju korist,/ makar im lomila kosti.



Olja Savičević-Ivančević

Kućna pravila, Mala kutija, Grupa 484, Beograd, 2010.