Njena vrsta
crni pohodi, i noću ima više smjelosti,
zlo sanjajući, odradih svoj zadatak,
svjetlo po svjetlo, nad domovima prostim,
samotan stvor, van uma, dvanaestoprsta.
Takva žena nije žena u cijelosti.
Ja jesam njena vrsta.
Otkrila u šumama puno sam toplih spila*,
i nakrcala u njih robe sam svakojake,
tava, polica, plakara, crteža, svila;
spremala večere za crve i vilenjake:
cviljela dok opet nesređeno ne svrstah.
Takova žena neshvaćena je bila.
Ja jesam njena vrsta.
I mahah, kočijašu, u kola kad sam ti sjela,
golim rukama selima prolaženim,
zadnje svijetle staze učeć, ja, preživjela
gdje tvoji plamovi još grizu bedro meni
i gdje ti točkovi zaviju, rebro mi prska.
Umrijet nije sramota takvoj ženi.
Ja jesam njena vrsta.
En Sekston
(1960)
Preveli: Marko Vešović i Omer Hadžiselimović
_________
*Spila (špilja) – riječ je iz Ljubišinog jezika.
