- Poezija
- Tomislav Domović
Pahulje, Tomislav Domović
Jednom sam izustio: ja nisam ljubavni prosjak Čula si taj, šaptom umotan povik Čula si dok u uhu tetrjeb je lamatao usred risove njuške, u rasčohanu perju ugušio se šapat Jedan ugašen život za jednu preživljenu noć Na sličan način i ja umirem, samo tebi da ne odleti ćuk, da dočekaš jutro sa zvoncima u prstima, katedralom obavijenom olakšanjem ...