OLUJNA OBIJEST
Nešto
u zraku,
olujna obijest,
crni
grmi oblak,
usidren
u
sadašnjost...
Jednoličnost bonaca
mirnoća zakutka,
na kraju svijeta,
dalje i dalje,
i od
udaljene daljine
dalje,
dalje.
Valjaju
valovi
kameni brod
na vezu,
uz kraj neba,
uz onaj isti kraj
kraj,
pada na zemlju...
Neutralnost
gibanja
stajačica
ustajala
kamena
Vis.
Ostatak svijeta
pogled nedohvatni
Jadran smaragdni,
u pustoj modrini
voda i nebo
jedno.
Labirintska
struktura
tišine.
Čuti
šum sa žala
kameno tijelo
grije sunce.
Vrvi životom staza,
tvrdi krš
otok
lomi utrobu plodnu
od početka
do sada.
Noćnu tišinu budi mraz,
tonu u crni mrak i san,
Ravnik,
Greben,
Budihovac,
Paržan...
ĆILIM
Kada more ćilim tka,
Valova mu kapi,
Pomažu ćilim tkati.
Gdje koji galeb svrati,
Kao tkalac ćilim tkati,
Il' u tkanje se utkati.
Bijela lađa sred ćilima
Usidrena znade stati,
I u tkanje se utkati.
Ribari mu cijele mreže,
Znaju dati,
Da se ćilim može tkati.
Od nekuda dupin svrati...
Nije dupin za to tkanje,
Već je dupin za igranje,
Za parati mora tkanje.
ZAKLOPATICA
Žerave žarkih zraka zvjezdana, žare
zgarište dana žarom klonuća. Zaklopatica biser u školjci škoja skrita onkraj
ogrnuta razrijeđenim granjem nebitka. Glazbalima obzorja gude gladi galeba.
Na probranome smaragdu Jadrana, rep
laste Lastova, palacaji gmaza svjetlucave ognjen-zmije pješčana spruda, uranja
u beskraj vodene plaveti, za sobom u naletu valova ne poravnava trag u vali
razvaline.
Neboderinama se ćute neutažene sreće.
Potamnuće čempresa s one strane ruba dana. Povratak noći.
Zaklopatica, otok
Lastovo.
ZAGREBAČKE JESENI
Ništa nije,
kao što su,
zagrebačke jeseni,
kad' se,
starogradskim
ulicama,
prospu zreli
kesteni...
Šestinski kišobrani,
s' kapima kiše bišće,
opalo jesenje
lišće...
Gredeljevi tramvaji,
kraljevi ulice,
jesenje melodije,
sjetne,
škripe...
Trinaestica -
Žitnjak...
Sedamnaestica -
Prečko...
Šestica -
Črnomerec...
Dvanaestica -
Ljubljanica...
Četrnaestica - Zapruđe...
Jedinica - Zapadni
kolodvor...
Kaptol,
Trg Bana
Kvatrić,
Dolac,
Novi Zagreb,
Ilica...
Jedan grad,
a tisuće lica...
OSVIT
Ne dam
da sam
plijen
pauka tmine
iz topla pepela
noći
dani se dan
mome pragu
žice
glazbala zore
prsti
sjene glas
zvuk zvonki
osvita
Na logorovanju,
Prosika 29. travanj 2012.
Zagledan u Vransko
jezero, na ribički štap upecalo se sunce
UKOP
Išla
četri,
jednog
nosit,
išla
četri,
dalje
hodit,
a
taj jedan
osta
mučit,
pet
su pošla,
četri
došla,
sto
prstiju,
sto
nokata,
četri
duše,
a
pet glava.
BATINANJE PO LASTOVSKI
Strgnut ću te!
Forstat ću te!
Izjentrat ću te!
Nacjepat ću te!
Nagulit ću te nog!
Napeštat ću te!
Narebuškat ću te!
Natoć ću te!
Odred ću te!
Omaškarat ću te!
Dat ću ti bate!
Perpepetat ću ti jednu perdeljusku!
Raskvartat ću te!
Zamlatit ću te s kijem god,
Da ćeš se desterat!
KRAPANJSKA KLETVA
Vrag te odnija,
vrag zakla,
zadušija,
drob izija,
čriva zamrsija,
žigericu iščupa,
uliza u te,
sriću odnija,
u snu ti se javija,
blagoslov odnija,
na puntu smrti javija,
stobon se zlamenjiva,
bija ti na krstu,
grkljan prikla,
dušu izija,
kosti odnija,
oči izvadija,
uši začepija,
justa iskrivija,
u nos ti se uvuka,
ruke pokida,
čriva popuca,
pupak zapeklja,
noge uzvrnija,
srce puka,
. . .
Krapanjska kletva.
DVA
U splitskoj luci:
"DVA"...!?
I,
Moj prika i ja...!?
Svaki od tih:
"DVA",
Dva metra i dva...!?
Gleda ih moj prika...!?
Gledam ih i ja...!?
Jednoga, od tih:
"DVA"
S' Visa sam znao ja...!?
Ni jednoga od tih:
"DVA",
Nije znao prika...!?
Za učinit komediju,
-Kinezi!
(Kažem priki
ja.)
-Ma koja,
DVA?
Pruži ruku
prika...!?
Za dva u tri dva...!?
Pružim ruku i
ja...!?
Ko iz daljeg priđoh...!?
Ko iz daljeg priđe prika...!?
-Koji ste?
(Rekoh ja.)
-Koji ste, rekoh,vas:
"DVA"?
-Ko, co, jer,
"JO"...!?
(Reče jedan od njih:)
"DVA".
-Ko, co, jer,
"JON"...!?
(Reče
drugi od tih:)
"DVA".
-Kinezi,
Gospe draga!
(Reče
prika.)
Uz dva u tri dva, gemišta,
Dok plaća,
S' ona viška:
"DVA,
Ne skida oči
prika...!?"
MUTNE VODE BOSNOM TEKU
Mutne vode Bosnom teku.
Bosnu Bosna
plahom vodom poharala.
Iz korita izlila se
pa je plavila.
U rijeku je nogom stao
stari musliman.
Nogom stao pa se stao…
s rijekom razgovarao:
- Što učini jadna bila,
jadna ne bila!?
Kuću sruši,
sve poplavi,
raskući me,
unazadi,
sve mi odnese.
- Star sam čovjek,
da bi novu kuću pravio,
ovo stvari što sačuva,
gdje bi stavio!?
Nikola Šimić Tonin, Busovljak, a rođen, 8. siječnja 1962. Crkvice - Zenica, BiH. Pjesnik, pripovjedač, putopisac, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu i esejist, pisac udžbenika, književni, kazališni, filmski, likovni kritičar, tekstopisac i novinar.
